Messi - najbolji strijelac kojeg je nogomet ikada vidio

rça,Blaugrana a naziv za navijače ovog kluba je "Cule",odnosno "Cules". Tradicionalni protivnici Barcelone su Real Madrid (najveći derbi- El Clasico) i Espanyol (gradski suparnici). FC Barcelona je jedini nogometni klub koji je od uvođenja od europski kupova 1955., svake godine bio sudionik. Nogometni klub Barcelona je nakon 107 godina bez sponzora na dresu prekinula tu tradiciju nosi natpis UNICEF. eura za oboljenu djecu.Barcelona također ima sjajnu nogometnu školu ( La Masia ) iz koje potiču jedna od najvećih mena u fudbalu Puyol, Motta, Xavi, Messi, Valdes, Guardiola, Iniesta...





Klub je utemeljen 29.novembra 1899. godine od strane dvanaest fudbalskih fanova, na čelu s Hansom (Joanom) Gamperom,a obavijest je objavljena u časopisu "Sport",22.oktobra iste godine.Među 12 osnivača kluba bili su šest Španjolaca,tri Britanca,dva Švicarca te jedan Njemac (Walter Wild. Lluís d'Ossó, Bartomeu Terrados, Otto Kunzle, Otto Maier, Enric Ducal, Pere Cabot, Carles Pujol, Josep Llobet, John Parsons i William Parsons). Odabran je naziv "Football Club Barcelona",na engleskom jeziku,a za prvog predsjednika je imenovan Walter Wild,kao najstarija osoba među osnivačima. Klub je na kraju svog prvog desetljeća postojanja osvojio Kup Španjolske i Kup Pirineja,a tokom 1910-tih,klub je osvojio dva Kupa Španjolske i tri Kupa Pirineja te dostigao broj od 3000. članova,čime je postao jedan od najpoznatijih udruženja u Kataloniji.

1920-tih broj članova se povećao na 11.000,a 1922. godine je otvoren prvi veliki stadion kluba- Les Corts sa kapacitetom od 30.000 gledalaca.1929. godine klub je osvojio prvu Špansku ligu.

1925.godine vlada diktature Primo de Rivera je zatvorila stadion Les Corts ( na šest mjeseci) i prisilila predsjednika Hansa Gampera na ostavku,jer je izviždana španjolska himna,dok su gledatelji pljeskali britanskoj.

1930-te godine su bile godine krize za klub,koje su počele samoubistvom Hansa Gampera,vjerovatno izazvanog katastrofalnom ekonomskom krizom u svijetu,ali i u Španjolskoj ( Španski građanski rat 1936.).Tijekom građanskog rata u Španjolskoj od strane Franca ubijen je tadašnji predsjednik Barcelone, Josep Sunyol. Početkom vladanja Franca broj članova Barcelone iznosio je 2500. Sredina XX stoljeća:

1940. FC Barcelona je morala promijeniti ime na CF Barcelona (Club Futbol Barcelona) da zvuči španjolski. Katalonska zastava na grbu Barcelone se morala skloniti. Stadion je postao jedino mjesto gdje su Katalonci mogli govoriti katalonski bez straha.

1943. Barcelona je dobila Real u polufinalnoj utakmici kupa rezultatom 3:0. U uzvratnoj utakmici u Madridu policija je uletjela u svlačionicu Barcelone. Prijetila je nogometašima Barcelone prisilnim radom. Franco u to vrijeme nije želio imati katalonskog finalista u kupu. Barcelona je utakmicu izgubila rezultatom 11:1 uz četiri neopravdana crvena kartona za svoje igrače. Nakon poraza Barcelone, mržnja Katalonaca prema Madridu se povećala. 1944. osnovan je prvi Fan Club, a Josep Samitier se vratio kao trener. U ligaškoj utakmici Barcelona je u Barceloni dobila Real rezultatom 5:0.

1945. Barcelona je drugi put osvojila ligu, a broj članova se povećao na 20000. 1946. Barcelona je u zadnjem kolu izgubila od FC Seville. FC Sevilla je osvojila naslov, ali poslije je utvrđeno da je Sevilla koristila igrača koji nije imao dopuštenje za tu utakmicu. Sevilla je kažnjena samo novčanom kaznom. Barcelona je osvojila dva španjolska prvenstva zaredom (1948. i 1949.)

1950-te godine su bile jedne od najboljih u historiji kluba.To je izazvano posebno dovođenjem Ladisla Kubale. Pod režijom Kubale sezone 1951-52 Barcelona je uspjela osvojiti svih pet mogućih službenih naslova.Ta sezona u Barceloni je još poznata pod imenom sezona pet pokala (Barça de les Cinc Copes). 1953 Kubala je predvodio Barçu do šestog naslova prvaka Španjolske. Godine 1953. Barça je uspjela dovesti još jednu zvijezdu, Luisa Suareza, koji je do danas jedini Španjolac koji je osvojio nagradu za najboljeg europskog igrača godine. Luisa Suareza se smatra najboljim španjolskim nogometašem svih vremena. 1953. Barcelona je zapazila Alfreda Di Stefana. Barça je s njim stupila u kontakt i uspjeli su ga dovesti u Barcelonu.U Barceloni je Di Stefano odigrao pripremne utakmice.Tadašnji predsjednik Reala Santiago Bernabeu uočio da je Barcelona prejaka i htio je dovesti Di Stefana u Madrid. Tada je nastala svađa između klubova. Svađu je riješio predsjednik saveza Sancho Davila - nećak bivšeg diktatora, Prima de Rivere, koji je trideset godina prije zatvorio stadion Barcelone. Na kraju je Di Stefano završio u Madridu.

24. rujna 1957. izgrađen je tada, a i danas, najveći stadion Europe, Camp Nou . Kad je Camp Nou bio otvoren, imao je kapacitet od 120.000 mjesta. Godina 1958. i 1959. Barça osvaja Kup velesajamskih gradova, današnji Kup UEFA . U sezoni 1960-61 Barça je došla do svog prvog finala Kupa prvaka koje je izgubila od Benfice Lisabon rezultatom 2:3. U polufinalu Kupa velesajamskih gradova 1965. Barça je došla do polufinala. U polufinalu je igrala tri p**a neriješeno s Racing Strassburgom. Pošto nije bilo pobjednika ni nakon tri utakmice, Uefa je odlučila baciti novčić, a Barcelona nije imala sreće. 1968., u finalu španjolskog kupa, Barça je u Madridu igrala protiv Reala. Tu utakmicu je dobila Barça 1:0. Nakon što je utakmica završila, navijači Reala bacali su boce na teren. Od tog dana je zabranjeno unošenje staklenih boca na španjolske stadione. Nakon poraza, predsjednik Reala Santiago Bernabeu je hvalio Espanyol Barcelonu činjenicom da klub u Kataloniji nosi ime Espanyol. 6.6. 1970. Barelona i Real su se susreli u polufinalu španjolskog kupa. Barça je vodila 1:0 kad je sudac Guruceta dosudio penal za Real (prekršaj je bio učinjen nekoliko metara izvan 16 metara), a kad je dao crveni karton igraču Barceloni zbog pljeskanja sudačkoj odluci, navijači Barcelone ušli su na teren. Posljedica je bila agresivnost policije prema navijačima Barcelone. Zato se s tribina vikalo: „Policajci ubojice!“ Sudac Guruceta je kažnjen, a Real je bio u finalu. 1971. Barca je osvojila zadnje izdanje Kupa velesajamskih gradova. 1973. Barça je dovela Johana Cruyffa iz Ajaxa. Barcelona je s njim nakon dugih 14 godina osvojila ligu. 17.veljače 1974. Barça, predvođena Cruyffom, pobijedila je Real u Madridu rezultatom 5:0. Josep Luis Nunez je 1978. izabran za predsjednika. U svibnju 1979. Barça je dobila Fortunu Dusseldorf u finalu Kup pobjednik kupova. 1980-tih dovedena su velika pojačanja,kao što su Maradona,Schuster ili Lineker. Najpozitivnija stvar 80-tih bilo je širenje Cam Nou-a,a broj članova je premašio 100.000. Godine 1982. Barça je osvojila svoj drugi Kup pobjednik kupova i izgrađen je Mini - Estadi (kapacitet 15.276). u Barcelonu je stigao Maradona. 1985. Barça je deseti put osvojila ligu. 1986. Barça je po drugi put došla do finala Kupa prvaka, koje su izgubili od Steaue na jedanaesterce rezultatom 0:2. Johan Cruyff je 1988. imenovan za novog trenera. Cruyff je stvorio dobru ekipu koja je imenovana Dream Team. Ekipa,predvođena Johanom Cruyffom na klupi i s igračima poput Koemana, Guardiole, Stoichkova, Romaria, Laudrupa, Zubizarrete,Bakera , u periodu između 1991 i 1994 je osvojila 4 Španjolske lige.

20. maja 1992. Barcelona je osvojila Ligu prvaka pobjedivši Sampdoriju na Wembleyju, a gol za pobjedu postigao je Ronald Koeman u 110. minuti. Startnih 11 u ekipi Barcelone: Zubizarreta, Nando, Ferrer, Koeman, Juan Carlos, Bakero, Salinas, Stoichkov, Laudrup, Guardiola i Eusebio. Nakon pobjede u finalu, broj članova se povećao na 108.000. Godine 1994. Barça je ponovno došla do finala Lige prvaka, u kojem je izgubila od AC Milana rezultatom 0:4. 1996. je u Barcelonu došao Ronaldo, a s njim je Barça osvojila svoj posljednji naslov Kupa pobjednika kupova. Između 1998-1999 Barça je osvojila dvije lige i jedan europski superkup pod vodstvom Louisa van Gaala. XXI stoljeće

Nakon Nunezove ostavke,godine 2000. Joan Gaspart je postao predsjednik Barcelone. Gaspartovo doba nije bilo uspješno, klub s njim nije ništa osvojio,unatoč ulaganju od 180 miliona u dovođenje novih igrača. U sezoni 2003/2004 za novog predsjednika izabran je Joan Laporta. Laporta je u klub doveo igrače poput Eto'oa, Ronaldinha, Deca,Marqueza. U sezoni 2004/2005 Barcelona je osvojila ligu i španjolski superkup nakon dugo vremena. Ronaldinho i Eto'o su izabrani za prvog,odnosno trećeg FIFA igrača godine. U sezoni 2005/2006 Barça je obranila svoj naslov u ligi, španjolskom superkupu.Vrhunac te sezone bila je Barcelonina pobjeda na Santiago Bernabeu,od 0-3. To je bila druga pobjeda Rijkaarda na Bernabeu,čime je postao prvi trener kome je to uspjelo. Ta utakmica ostaće upamćena i po sjajnom izvedbom Ronaldinha,kojem su fanovi R.Madrida aplaudirali nakon postignutog pogotka. Sezona 2005/06 ostaće upamćena po drugoj po redu osvojenoj Ligi Prvaka. Barcelona je u finalu u Parizu pobjedila Arsenal rezultatom 2-1,golovima Belletija i Eto'o-a.Startnu postavu Barcelone su činili: Valdes,Oleguer,Marquez,Puyol,Gio,Deco,Edmilson,van Bommel,Ronaldinho,Giuly i Eto'o. Joan Laporta je 2006. ponovno izabran za predsjednika.



14.7.2006. sklopljen je ugovor između UNICEF-a i FC Barcelone. Natpis "unicef" je prvi natpis ikada koji se pojavio na prednjoj strani Barcina dresa. Dres je za sve ljude vezane za ovaj klub nešto što se ne smije "nagrditi" reklamnim porukama, tj. ne smije poslužiti kao sredstvo tuđe zarade. Naravno, FC Barcelona od ugovora s UNICEF-om ne dobiva nikakav novac, dapače, ona donira velike svote u razne UNICEF-ove fundacije, a u svojoj povijesti je odbila na stotine zahtjeva za reklamom na dresu, kao da ljudi ne shvaćaju da je ljubav prema Barceloni nekima važnija od novca. Sezona 2007/08 Barcelona je završila na trećem mjestu u ligi,a dan nakon poraza od R.Madrida (4-1),Laporta je objavio da će od 30. juna na mjesto Rijkaarda doći Josep Guardiola. U svojoj prvoj sezoni Guardiola je osvojio Špansku ligu,Kup Kralja i Ligu prvaka. U ovoj sezoni Barcelona je ostvarila histrorijsku pobjedu na Santiago Bernabeu od 2-6.

13.maja u finalnoj utakmici Kupa kralja,Barcelona je rezultatom 4-1 pobjedila Ath.Bilbao,te po 25 put u histroriji osvojila Kup kralja (Copa del Rey).

6.maja 2009. godine Andres Iniesta je postigao pogodak u sudijskoj nadoknadi utakmice protiv Chelsea u polufinalu Lige prvaka,te je Barcelona rezultatom 1-1 obezbjedila prolazak u finale. U finalu,igranom na Olimpijskom stadionu u Rimu,27.maja 2009. Barcelona je savladala Manchester United sa 2:0,a golove su postigli Samuel Eto'o i Lionel Messi. El histórico 11 de la 3a orejona Puyol levantado la champions

Godina 2009 ostati će upamćena po još 3 osvojena trofeja Barcelone,Španjolski superkup,Evropski superkup i FIFA svjetsko klupsko prvenstvo. Trofeji

Nogometni klub Barcelona je jedna od najtrofejnih klubova na svijetu.U trofejnim policama Barcelone se mogu vidjeti svi trofeji koji su se mogli osvojiti. Službeni trofeji FC Barcelone


* 20x Španjolsko prvenstvo:

1928/29., 1944/45., 1947/48., 1948/49., 1951/52., 1953/53., 1958/59., 1959/60., 1973/74., 1984/85., 1990/91., 1991/92., 1992/93., 1993/94., 1997/98., 1998/99., 2004/05., 2005/06., 2008/09., 2009/2010.

* 25x Copa del Rey: (rekord)

1910., 1912., 1913., 1920., 1922., 1925., 1926., 1928., 1942., 1951., 1952., 1953., 1957., 1959., 1963., 1968., 1971., 1978., 1981., 1983., 1988., 1990., 1997., 1998, 2009.

* 9x Španjolski superkup: (rekord)

1983., 1991., 1992., 1994., 1996., 2005., 2006., 2009.,2010.

* 2x Španjolski Liga kup: 1982.,1986 (rekord)
* 3x Liga prvaka UEFA: 1992., 2006., 2009
* 4x Kup pobjednika kupova: 1979., 1982., 1989., 1997. (rekord)
* 3x Europski superkup: 1992., 1997., 2009.
* 1x FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo: 2009. Katalonski trofeji:

* 4x Katalonski kup: 2000.,2004.,2005.,2007.
* 1x Kup Macaya: 1902
* 1x Kup Barcelona: 1903
* 22x Prvenstva katalonije: 1905.,1909.,1910.,1911.,1913.,1916.,1919.,1920.,1921.,1922.,1924.,1925.,

1926.,1927.,1928.,1930.,1931.,1932.,1935.,1936.,1938.,1939.,

* 2x Copa Generalitat: 1991.,1993

Turneje koje se još igraju:

* 32x Trofej Joan Gamper: 1966.,1967.,1968.,1969.,1971.,1973.,1974.,1975.,1976.,1977.,1979.,1980.,1983.,1984.,1985.,

1986.,1988.,1990.,1991.,1992.,1995.,1996.,1997.,1998.,1999.,2000.,2001.,2002.,2003.,2004.,2006.,2007.

* 5x Trofeo Teresa Herrera: 1948.,1951.,1972.,1990.,1993
* 3x Trofeo Ramon de Carranza: 1961.,1962.,2005
* 1x Trofeo Ciutat de Barcelona: 1989
* 5x Trofeo Ciutat de Palma: 1969.,1974.,1976.,1980.,1981
* 1x Trofeo Valencia Naranja: 1987
* 4x Trofeo Ciudad de la Linea: 1985.,1991.,1995.,2000
* 1x Trofeo Costa del Sol: 1977
* 1X Trofeo Festa dELX: 1970
* 4x Copa Duward: 1952.,1956.,1959.,1960
* 1x Liga Mediterana: 1937
* 1x Campenato Superregional Aragon-Catalunya-Valencia : 1926
* 1x Campenato Superregional Catalunya -Murcia-Valencia: 1927
* 1x Campenato Superregional Aragon-Catalunya-Pais Vasco: 1928

Turneje koje više nema:

* 1x Medalla Federacion Espanola: 1902
* 2x Copa Salut: 1906,1908
* 2x Copa Sabadell: 1906,1908
* 1x Torneos de Ferias de Valencia: 1909
* 1x Torneo Catalan de Futbol: 1909
* 1x Concurso Congreso tuberculosis: 1910
* 1x Concurso FC Espana: 1910
* 1x Copa Gamper: 1914
* 1x Copa Aliados: 1919
* 1x Copa Les Corts: 1922
* 1x Trofeo Lluis Companys: 1923
* 1x Copa Palau de la Moda: 1924
* 1x Copa Mas Navas: 1925
* 2x Copa Comte de Lavern: 1925,1926
* 1x Copa Corrale: 1927
* 1x Copa Ajutament de Barcelona: 1929
* 1x Copa President: 1931
* 1x Copa Macia: 1932
* 1x Torneo de Alger: 1932
* 1x Copa SL Benfica: 1933
* 1x Torneo de New York: 1937
* 1x Copa Concordia: 1944
* 1x Copa Gold: 1945
* 1x Trofeo Mallorca: 1947
* 1x Trofeo historicos: 1948
* 1x Trofeo cincuentenario: 1949
* 1x Civil Governor Cup: 1949
* 1x Trofeo Nacional: 1961
* 1x Trofeo Nadal: 1961
* 1x Trofeo Baleares: 1961
* 1x Copa de Tots: 1963
* 2x Copa President: 1966,1968
* 1x Torneo Cosmos New York: 1969
* 1x Trofeo Mohamed V: 1969
* 1x Copa Costa Brava: 1972
* 1x Trofeo Faro: 1974
* 1x Trofeo Badajoz: 1977
* 1x Trofeo Iberico: 1977
* 1x Trofeo Centenario Ajax: 2000
* 1x Trofeo Balompedica: 2000

Nagrade za nogometaše

* 10x Trofej Picichi: Mariano Martin 1942/43, Cesar 1948/49, Cayetano Re 1964/65, Carles Rexach 1970/71, Hans Krankl 1978/79, Quini 1980/81., 1981/1982, Romario 1993/94, Ronaldo 1996/97, Samuel Eto'o 2005/06
* 15X Trofej Zamora: Juan Velasco 1947/48, Antoni Ramallets 1951/52, 1955/56, 1956/57, 1958/59, 1959/60, Jose Manuel Pesudo 1965/66, Salvador Sadurni 1968/69, 1973/74, 1974/75, Reina 1972/73, Pedro Maria Artola 1977/78, Francisco Javier Urruti 1983/84, Andoni Zubizarreta 1986/87, Victor Valdes 2004/05
* 6xEuropski nogometaš godine: Luis Suarez 1960, Johan Cruijff 1973, 1974, Hristo Stoickhov 1994, Rivaldo 1999, Ronaldinho 2005
* 5xSvjetski nogometaš godine: Romario 1994, Ronaldo 1996, Rivaldo 1999, Ronaldinho 2004, 2005
* 2xAfrički nogometaš godine: Samuel Eto'o 2004, Samuel Eto'o 2005

Camp Nou(Novo igraliste)

Camp Nou na katalonskom znači novo igralište. Stadion ima kapacitet 98 772 gledatelja. Službeno ime do 2000. godine je bilo Estadi del FC Barcelona ili Stadion F.C. Barcelone. Od tada se naziva Camp Nou po popularnom nadimku za stadion, a tako su odlučili članovi kluba glasanjem. Možete reći puno o uspjehu ili o dekadenciji sportskog kluba o tipu objekta koju koristi.U pojmu FC Barcelona, klubska povijest može biti jasno podijeljena u tri glavne faze. U prvim danima, klub je konstantno preseljavao između različitih igrališta.U drugoj fazi, klub je bio konsolidiran u traženju stalnog doma u Les Corts.U trećoj fazi, i u konstrukciji Camp Noua, iskazuje proširenje i raskoš kluba na globalnoj ljestvici. Staro Les Corts igralište, otvoreno 1922., bio je preuređen nekoliko p**a u dosljednost da pronađe prostor za Barcinu konstantno rasteću navijačku bazu.Nakon Španjolskog građanskog rata, klub je započeo privlačiti sve više i više gledatelja na utakmice.Ova povišena podrška bila je inspiracija za brojne projekte proširenja, južnog gola (1946), sjeverni gol (1950) i kapacitet gledališta (1944).Očito je postalo evidentno što klub zapravo treba je izgradnja potpuno novog stadiona, i stoga je uprava direktora kombinirala poboljšanja Les Cortsa s planovima ostvariti sanj novog stadiona u stvarnosti. Od 1948., ljudi su bili sve više i više oduševljeni s idejom o gradnji kompletnog novog igrališta, ali to nije bila laka stvar za učiniti, i bilo je neophodno uvjeriti lokalnu vlast da bi novi stadion bio kvalificiran prikladan u planovima u to vrijeme da razvije gornju površinu Diagonal-e. Često se govorilo što je konačno uvjerljivo u pravu, nije bilo drugog izbora od konstrukcije novog igrališta, tome je utjecao upravo dolazak legendarnog Ladislau Kubala, jednog od najfinijih igrača koji se ikada pojavio za FC Barcelonu. Iako ne bi trebalo biti sumnje da je Kubala privukao više interesa nego ikada u momčadi i u značaju klupskog duha dospjeo je nove visine, odluka o gradnji bila je nadahnuta puno od dvije osvojene lige 1947-48 i 1948-49, što je prije bilo nego što je sjajni Mađar potpisao za klub.Fakt, prvi solidni korak za gradnju novog stadiona došao je u rujnu 1950., pedeset dana prije nego što je Kubala odigrao svoju prvu prijateljsku utakmicu u kojoj je nosio svoje nove Barcine boje.Predsjednik u to vrijeme, Agustí Montal y Galobart, potpisao je opciju o kupnji strane u zoni poznatoj kao La Maternidad, opcija koja je morala biti poduzeta samo dva mjeseca kasnije. lijedilo je turbulentan period, kada je Camp Nou komisija odlučila 9.veljače.1951., promijeniti lokaciju u budućeg stadiona za površinu na vrhu Diagonale, i to je doveo do niza sterilni pregovora s državnim tijelima, nije se činilo se da nije smjeo biti smješten svugdje.Izgledalo je da će stvar biti riješena dobro kada je Francesc Miró-Sans pobijedio izbre za predsjednika FC Barcelone 14.studenog.1953.Novi predsjednik bo je vatreni navijač ideje o gradnji novog stadiona, prije nego što je moguće i jedna od prvih stvari koji je učinio nakon što je došao u ured 18.veljače.1954., je bilo smjestiti budući stadion na kupljenom zemljištu 1950., skoro na kraju Diagonale.I tako, 28.ožujka., pred 60,000 Barcini navijača, prvi kamen za budući Camp Nou bio je položen pod predsjedništvom civilnog guvernera Felipe Acedo Colunga i s blagoslovom od biskupa Barcelone, Gregorio Modrego. Konstrukcija (1954-1957)
Arhitekti novog stadiona bili su Francesc Mitjans Miró, rođak od Miró-Sans, i Josep Soteras Mauri, s suradnojm Lorenzo García Barbóna. Više od godinu dana kasnije, 11.srpnja.1955., klub je ovlastio radove tvrtku INGAR SA, koji je uložio 66.620,000 pesetasa za dovršenje projekta za 18 mjeseci.Međutim, stadion će eventualno koštati strašno puno više izvorne procjene, na kraju ukupno 288 milijuna pesetasa, iznos koji će biti potreban prekriven u sljedećim problematičnim obavezama hipoteka (100 milijuna pesetasa) i kratke uvjetne obveznice (60 milijuna pesetasa).Ovaj postupak značio je da se konstrukcija novog stadiona mogla financirati, ali će klub dovesti u velike dugove za mnogo godina poslije. Inauguracija stadiona
Datum inauguracije bio je 24.septembar 1957., organizacijska komisija isplanirala je posebnu ceremoniju otvaranja, predvođena od Aleix Buxeres (veza s gledateljima) i Nicolau Casaus (organizacija). (Orginalna ulaznica na stadion na dan inauguracije)
U "inauguracionoj utakmci" Barcelona je igrala protiv Varšave(Legia Warszawa) u sastavu:Ramallets, Olivella, Brugué, Segarra, Vergés, Gensana, Basora, Villaverde, Martínez, Kubala y Tejada,a utakmica je završila 4-2 u korist Barcelone. Prvi gol na utakmici,a time i prvi gol postignut na Camp Nou je djelo Martineza.
21.rujna.1957 u Barceloninoj komori za okupljanje, José Maria de Cossío, član Real Academia Espanola, čitao je proklamaciju službene proslave inauguracije stadiona.U Les Corts i u Palau Municipal d'Esports su se okupili predstavnici ostalih klubskih odjela, gdje je bio održan internacionalni miting.Taj važan miting nadahnuo je Josepa M. de Sagarra, da napiše sonet 'blau grana' i stvaranje himne stadiona s tekstom Josepa Badia na glazbu Adolfa Cabanéa. Prva oficijalna utakmica na Camp Nou odigrana je 6.oktobra 1957. godine u pobjedi Barcelone od 6-1 nad Real Jaenom.Prvi pogodak postignut je u trećoj minuti utakmice,a djelo je Villaverde,što je bio prvi gol postignut na Camp Nou u oficijalnoj utakmici. La Masia

La Masia (katalonski masia- stara seoska kuća),koja se nalazi pored stadiona, je kolijevka mladih pogona Barcelone, smatra se "tvornicom" igrača. Ta simbolična zgrada čini dio baštine i histroije FC Barcelone,a sagrađena je davne 1702. U sjajnoj momčadi Barcelone koja je protekle sezone osvojila trostruku titulu i nogometni svijet očarala svojom tečnom i kombinatornom igrom glavnu riječ vodili su igrači potekli iz tog kluba, točnije iz Barcelonine omladinske škole čiji je važan dio smješten u staroj zgradi poznatoj po nazivu La Masia. Ispočetka La Masia je korištena kao radionica u kojoj su arhitekti i građevinari Nou Campa modelirali svoje projekte, a bila je i točka sa koje su počinjali obilasci važnih gostiju i suradnika za vrijeme izvođenja radova na stadionu. Nakon što je Nou Camp pušten u rad, 24. godine, vrata La Masie su bila zatvorena dok se za nju ne pronađe nova svrha. Pod predsjedavanjem Enrica Laudeta zgrada je preuređena i proširena za upotrebu kao društveno sjedište kluba, koje je nekada bilo smješteno u zgradi u ulici Via Laeitana. Novo društveno sjedište otvoreno je 26. rujna 1966. godine. Kako je klub rastao i stvarani novi odjeli, postalo je jasno da La Masia više nije dovoljno velika, te je sjedište klupskih društvenih aktivnosti premješteno na područje pored kojeg se danas nalazi klizačka dvorana. Tako je La Masia ponovno ostala neupotrebljena, sve dok mjesto predsjednika nije preuzeo Josep Lluis Nunez, koji joj je odmah pronašao svrhu: La Masia je postala sjedište mladih nogometaša koji su dolazili izvan Barcelone. Zgrada je brzo renovirana i 20. listopada 1979. je službeno otvorena za upotrebu. Rezidencija se sada koristi za razvoj mladih igrača koji su morali napustiti svoje obitelji kako bi trenirali u Barceloni, te ujedno razvijali svoje sportske, ali i intelektualne sposobnosti. U godini u kojoj je proslavljena stogodišnjica kluba La Masia je proslavila svoju dvadesetu godišnjicu, a generalno mišljenje o njoj danas je izuzetno pozitivno. Nekoliko mladića koji su živjeli u La Masiji su se probili u prvu momčad, uključujući legendarnog Amora, današnjeg trofejnog trenera Guardiolu, zatim Sergija, De la Penu, današnjeg kapetana momčadi Puyola, te Xavia, Reinu, Victora Valdesa, Gabrija i Lionela Messija, kao i veliki broj igrača koji igraju u ostalim španjolskim klubovima.Među najpoznatijim imenima takođe su:Albert Ferrer, Luis Milla, Sergi Barjuan, Iván de la Pena, Roger García, Oscar García, José Manuel Reina, Fernando Navarro, Andrés Iniesta, Fabregas, Giovani dos Santos, Bojan Krkić, Gerard Piqué, Sergio Busquets, Pedro

Toliko je bilo uspjeha da mnogi danas koriste naziv La Masia općenito kao naziv za mlade igrače iz omladinske škole Barcelone. No, igrači koji žive u La Masiji ne dolaze samo iz Katalonije ili ostatka Španjolske, tu danas živi i veliki broj mladih igrača iz drugih država. La Masia se sastoji od dva kata i nekoliko mansardi, sa ukupnom površinom od 610 kvadrata. Dom je za 60 dječaka, od čega ih 12 spava u samoj La Masiji, dok ostalih 48 živi u ostalim sobama smještenim u zgradama oko stadiona. La Masia ima kuhinju, blagovaonicu, dnevnu sobu, urede, kupaonice, tuševe i četiri velike spavaonice sa svlačionicama. Himna Cant del Barca

"Cant del Barça" je oficijalna himna FC Barcelone.Premijerno je izvedena 27. novembra 1974. godine,za vrijeme obilježavanja 75-te godišnjice osnivanja kluba. Hor od 3600 pjevača,predvođenih Oriolom Martorellijem,sa travnjaka stadiona je otpjevao himnu po prvi put u javnosti. Tekst za himnu su napisali Josep Maria Espinas i Jaume Picas, a Manuel Valls muziku. Ubrzo,himna je postala veoma popularna,zahvaljujući ritmu,koji je takođe zahtijevao učestvovanje publike u izvođenju,a i tekstu,koji je pozivao navijače širom svijeta da se ujedine u razvijanju duha barcelonizma. Ovo nije bila jedina himna FC Barcelone.Prva himna je izvedena 18.februara 1923. godine,
čiji su tekst napisali Rafael Folch i Capdevila, muzika je djelo Enrica Morera,a premijera je izvedena na stadionu Les Corts. Za pedesetu godišnjicu postojanja kluba,Esteve Calzada je napisao novu himnu,koja je nosila naziv "Barcelona,sempre amunt!" ,koja je uprkos okolnostima tog vremena bila napisana na katalonskom.

1957. Josep Badia je napisao himnu " Himne a l'Estadi",koja je posvećena stadionu Camp Nou. Naziv "Barça" se prvi put spominje u nekoj himnoj. Cant del Barca


Catalan

Tot el camp
és un clam
som la gent blaugrana
Tant se val d'on venim
si del sud o del nord
ara estem d'acord,
estem d'acord,
una bandera ens agermana. Blaugrana al vent
un crit valent
tenim un nom el sap tothom:
Barça , Barça, Baaarça.! Jugadors, seguidors,
tots units fem força. Son molt anys plens d'afanys,
son molts gols que hem cridat
i s'ha demostrat, s'ha demostrat,
que mai ningu no ens podra torcer

Blau-grana al vent
un crit valent
tenim un nom el sap tothom
Barça, Barça, Baaarça. Bosanski jezik

Cijeli stadion
je graja
mi smo plavo-crveni ljudi,
nije važno odakle dolazimo,
sa juga ili sjevera,
to da, slažemo se, slažemo se,
zastava nas pobratimljuje
Plavo-crveni u vjetar
povik hrabar,
imamo ime,
i svi ga znaju:
Barca, Barca, Baaarca! Igraci, navijaci,
zajedno ujedinjeni imamo snage,
to je mnogo godina punih žrtvovanja,
to je mnogo golova koje smo izvikivali,
i to se pokazalo, i to se pokazalo,
da nas nitko nikad nece moci slomiti
Plavo-crveni u vjetar
povik hrabar,
imamo ime,
i svi ga znaju:
Barca, Barca, Baaarca.