04/10/2026
| RAZGOVOR S NAŠIM SUCIMA |
🎙️ Upoznajmo malo naše mlade s**e — Bruno Špoljarić i Mihael Janeš
Od prvog zajedničkog suđenja na prijateljskoj utakmici, kada se praktički još nisu ni poznavali, pa sve do EHF Young Referee Programa i međunarodnih natjecanja - Bruno i Mihael u relativno kratkom vremenu prošli su put koji im je otvorio vrata europske sudačke scene.
Zanimljivo, prvi put upoznali su se upravo u dvorani, neposredno prije utakmice koju su trebali zajedno suditi.
➡️ „Iskreno nismo znali što očekivati. Naravno da je trebalo malo vremena da se upoznamo i pohvatamo tko kako razmišlja na terenu. S vremenom smo stekli povjerenje jedan u drugoga i danas praktički znamo kako će onaj drugi reagirati u određenoj situaciji. Mislim da nam je upravo to najveća snaga.“
Iako se karakterom razlikuju, upravo u tome vide jednu od svojih prednosti.
➡️ „Mihael je možda malo mirniji i staloženiji, dok je Bruno energičniji i glasniji kada treba postaviti autoritet. Ali kad utakmica postane napeta, obojica znamo stati, pogledati jedan drugoga i dogovoriti se. Nema mjesta egu – cilj nam je da utakmica bude pod kontrolom.“
Uz posao, treninge, putovanja i privatne obveze, sudački vikendi često znače vrlo malo slobodnog vremena.
➡️ „Vikendi često nisu slobodni te se zna dogoditi da sudimo od subote ujutro do nedjelje navečer. Najveći izazov je organizacija vremena oko obitelji i boljih polovica, ali kad voliš to što radiš, nekako sve posložiš.“
Velik korak u njihovoj karijeri stigao je pozivom u EHF Young Referee Program.
➡️ „Još i dan danas ne vjerujemo skroz da smo baš mi dobili priliku i poziv. Kada smo dobili poziv u EHF Young Referee Program, shvatili smo da netko prepoznaje naš rad i da imamo priliku napraviti nešto više. Tada smo postali svjesni da međunarodna scena nije samo san nego moguć cilj.“
Program im je, kažu, donio puno više od samog iskustva na terenu — nova poznanstva, razmjenu iskustava i još bolju svijest o važnosti komunikacije i timskog rada.
Posebno im je ostala u sjećanju povratna informacija delegata da i u najzahtjevnijim trenucima djeluju smireno i samouvjereno te održavaju ujednačenu razinu suđenja.
Jedno od najvećih dosadašnjih priznanja stiglo je na EYOF-u u Skoplju, gdje su dobili povjerenje suditi finale ženskog dijela natjecanja.
➡️ „Bili smo stvarno presretni. To je potvrda da je netko pratio naš rad cijeli turnir. Naravno da je bilo pozitivne treme - možda je Mihael bio malo nervozniji - ali čim je utakmica krenula, sve je nestalo i ostali smo fokusirani samo na teren.“
A kada nisu na terenu, slijede kilometri, glazba, navigacija i povremeno „testiranje kvalitete sjedala“ na suvozačkom mjestu. 😴
➡️ „Na dužim putovanjima zna se dogoditi da suvozač malo odspava. To je već postala tradicija.“
Prije utakmice ipak imaju svoj mali ritual - prolaze moguće situacije, analiziraju ekipe i pokušavaju na teren izaći što spremniji i opušteniji. Putovanja su im pritom donijela i dovoljno priča za pamćenje - od promašenih izlaza s autoceste do vožnje po snijegu, kiši i makadamu.
A ciljevi?
➡️ „Voljeli bismo jednog dana suditi seniorska europska i svjetska prvenstva, a naravno da su Olimpijske igre san svakog sportskog suca. Ali trudimo se razmišljati korak po korak – svaka nova utakmica prilika je da budemo bolji nego prošli put.“
I za kraj - koliko god vole rukomet, suđenje i putovanja, znamo da im ni dobra kava i društvo nisu mrski. ☕😄
Bruni i Mihaelu želimo još puno kvalitetnih utakmica, novih iskustava i prilika na domaćoj i međunarodnoj sceni. 👏🇭🇷