Gostilj na vodi

E dodje i to vr.da ako nemaš plac uz rijeku ne moš se ni okupat...Čija je voda onda,pitanje je?! Eto mi Gostiljani treba da zahvalimo Nikoli Rajeviću i Savu Vukčeviću što nam svoje placeve ustupaju nesebično,i još zovu da kome ne treba ako će sj.da ga koriste....Može i njima puć film,opravdano naravno,pa mi bi mogli samo put koristit,onaj stari,kojim se za par.mj.neće moći jer će biti izoran od auta...Ispade da su trebali asvaltirat još kil. onog starog,ako će neko pud Krušaka gore...Što ćeš, privatna svojina je zakon,i tako je kako je...Neko reče da je sva nesreća svijeta počela kad je neko prvi rekao "OVO JE MOJE"...Planeta i njeni resursi da su nečiji,haha...(A oko toga i religije su svi ratovi) Pokazaće ona na kraju čiji su,vjerovatno...

Muke jednog običnog navijača iz Gostilja....Kao osoba koja dnevno sretne na hilj.ljudi iz čitavog svijeta,ako sa nekim Njemcem,Englezom,Holandjaninom...prozborim onda je to o fudbalu...Automatski ga pitam kojeg kluba je fan.!! Kad mene pitaju,ja im kažem "Fk.Zeta! Nekada kad su me ljudi iz CG i regiona pitali : "Odakle si" Na moj odgovor bi kao iz t**a oduševljeno ispalili "Aaa Zeta,Rika se čini" Ni kriv ni dužan osjećao sam se ponosnim...I danas,krećući se svudje,klubove,disloteke,kafane,gradove, medju ljudima raznih zanimanja,statusa i profila, često nosim majicu od 3 evra na kojoj je grb Zete...To radim iz svojeg meraka,ne trazeci nikakvu pažnju...Ali kako dodjosmo da od priče o fk.Zeti,narod iz CG me salijeće pričom o septičkim jamama Podgorice i Zete...Ludilo! Odgovorim im ja fino...Znam dobro sistem,da je politika,mafija,nepotizam korupcija davno usla u nas nesrecni fudbal,pa i kulturu i religiju,nesto sto treba da je van toga...Uvijek navijam za manje,ima li sto ljepše nego na teretu dokazati da se trud i borba isplati i pobijedit većeg...To se može precrtati i na sam život uopšte...Konktetno prvo moje razocarenje fk.Zetom(osim zakulismim radnjama) ali takav je sistem čitav je utakm.protiv Želje u Pg.Bio sam medju mozda 20 navijaca iz Zete u Sarajevo,sa majicom "Vukova"...nas niko nije mrko pogledao...Naprotiv,ljudi su nam prilazili i slikali se sa nama...U revanšu u Pg.nasa omladina "Nož,žica,Srebrenica"....!!???!! Aoh,to je poraz bio...Vidim danas razne komentare o poslovanju Zete,bio ovaj ili onaj na vlast mislim da je u interesu svih Zecana da taj klub postoji i napreduje...A politiku treba da zanemarimo...Valjda uprava zna najbolje,ja se tu ne mogu mijesati...Jesu li strucni ili nisu,veze nemam...Valjda ce rezultati potvrdit sve...Ali od te utakm.u Pg.se pitam " Zasluzujemo li jaku Zetu ...Mene lično interesuje samo teren i igra...valjda i svakog normalnog...Sport bi trebalo da je vrsta viteštva...A to napadanje i odbrane haha,vidim kako su sve odbranili ovih 35 god.sa svih strana...svoje dzepove jesu...ali druga prica...Kako god i dje god,kao individualac vazda ću nositi dres fk.Zete iako su mi mnoge rabote apsurdne,smiješne i od nekih mi se i gadi...S obzirom da nemamo granice,pitanje je mozemo li imati bilo što ali to neka onima koji su se uhvatili tog posla...Ja lično iako se ne mogu složiti sa mnogo čim im želim sreću...Pogotovo fk.Zeti...

utakm.pr

Niču stranice u Zetu ravnu,koje se bave političkom i društvenom zbiljom,narod slobodno kritikuje ili odobrava procese i dešavanja,,u osnovi misli je uglavnom politicka ili nacionalna pripadnost...Kako god moramo se pohvalit da smo prva stranica koja je probila led Zetske drustvene zbilje,mnogo orginalniji i jednosyavniji,ne težeći ničemu van okvira običnog života u jednom malom selu ljubomorno cuvajući i sa sjetom se prisjećajući nekih davnih proživljenih trenutaka...Kao osoba koja misli da svaka promjena počinje od samog sebe,da su tu svi odgovori i dobro i zlo,ne pokusavajući nikog da mijenjamo,podrzavamo,kritikujemo,davali smo sebi jedino za pravo na apel,na odrzavanje i očuvanje životne sredine Gostilja i same Zete...Nije lako u doba digitalnog "Boga"i u vr.tranzicije koja nas je sve pomutila i odaljila,i u nekoj trci za prestižom,progresom,nametnutim ideologijama,stvarnosti koju nam nameću sile van nas samih,sačuvati prave vrijednosti,koje mozda to i nisu bile čim se gube,ili je to neka evolucija koju ne kapiramo i koja je van naŝeg doživljaja...Život se rastače,svako svoje breme nosi,možda je i to razlog naše ćutnje,a možda i nemanje želje da se bilo što kaže progonjeni individualnim slabostima ili silama...A možda je i najbolje ćutati i odavati utisak nedodirljivosti...Uglavnom lakše je mnogo bilo trčati bos za onom puknutom loptom ili ić po meteva,nego lomiti glavu o zbilji...Mozda su i zbog toga mnogi pametni ljudi rekli da treba njegovati dijete u samom sebi čitavog života...Pa iako naivno gledaš na život bar iskrenosti neće hvalit...Dolazi proljeće,Gostilj je tada najljepsi pa iako nema bumbara i svitnjaka haha...Miris Zetskog proljeća svudje" nosim "sa sobom..."No proljece kad se blizi lljetu nema Zeta nidje u svijetu"....

Lijepo li je u zadnje vrijeme prošetat Zetskim selima,dje se god okreneš sija novi asfalt,stari putevi dovedeni do savršenstva.Pojedina mjesta dje nisi mogao ni tenkom proći sad su ravna kao dlan.Jedino kod nas u Gostilju mrka kapa što se toga tiče.Od Karačina potoka pa sve do kraja sela ima toliko rupa da ih ne možeš pobrojati...pojedine rupe više liče na kratere ugašenih vulkana.Mine u minskim poljima lakše bi zaobišli nego ove rupčage.Valjda bi trebalo promijeniti kompletan asfalt jer je ovaj star više od 40 godina...mogao je i unučad imat do sad.Eto,nekako da apelujemo na nadležne da riješe ovaj naš problem,ako uopšte bude ko i pročitao ovo.Ako se ništa ne desi Ratko Vujačić i Baćko Šuškavčević će stan kupiti samo od krpljavine guma Gostiljskih vozača.

Dugo se nismo oglašavali,možda je došlo do nekog zasićenja a i nije bilo ni nečeg posebno zanimljivog o čemu bi mogli da pišemo.Bolje bi bilo da je ostalo tako.Eh,kako početi...po prvi put sam blokirao,još ne mogu da dodjem sebi.Boli brate moj,baš boli.Znao sam da se bliži trenutak kad ćeš otići sa ovog svijeta,nisam živio u iluzijama jer je ta prokleta bolest nadjačala mnoge prije tebe,rijetko ko je uspio da joj pobjegne.Nisam znao šta da ti poželim,Miško mi je stalno pričao da je stanje sve gore i da bukvalno nema nade da se nešto može učinjeti.Danima sam se vraćao mislima u prošlost,prisjećao se mnogih dogodovština sa tobom,osmijeh mi je stalno bio na licu jer je svaka uspomena sa tobom nezaboravna.Kako si me jednom odučio od bilijara,mislim da je 20:0 bilo za tebe,što bi rekli učinio si da nisam znao "dje sam konja svezao".Sjećam te se u mornarskoj uniformi,slika i prilika manekena,mogu zamisliti kakav si dar-mar pravio u ženskom svijetu.Vidio si svijeta kao malo ko,uvijek sam ti se divio zbog toga,posebno zbog tvojih priča o čuvenoj "Burbon street",ulici u Nju Orleansu.Mnogi od nas ga ni na karti ne bi mogli naći a ti si bio tamo.Pa onda Split i čuveno kupalište "Bačvice",kako si samo tamo uživao.Kad si se vratio sa broda izgledao si kao Konan...duga plava kosa,bio si prava Holivudska faca.Djeca smo bili,gledali smo u tebe kao u Boga jer si dosta toga prošao i vidio.Kako smo ti samo zavidjeli.Znam i za jednu Danijelu koja ti je svojevremeno ukrala srce,kako si lumpovao na onu pjesmu"Otišla je Danijela",vidio sam da ti je baš značila.Eh,brate moj...koliko toga bi još imalo da se ispriča.Prošlo ljeto sam te zadnji put vidio,taj dan neću zaboraviti dok sam živ.Toliko smijeha u jednom danu,pravo se društvo skupilo,baš si bio nevjerovatno raspoložen.Ništa nije predosjećalo zlo koje nadolazi.Kao grom iz vedra neba me pogodila vijest o tvojoj bolesti,nisam znao šta me je snašlo.Srce mi krvari brate,mnogo sam te volio.Ostaće mi vječna žal što se nisi ostvario kao roditelj jer sam siguran da bi bio "super tata".Ali,sudbina je izgleda tako htjela...prokleta da je.Plovi sad u miru "Marinero",plovi po nebeskim prostranstvima i na tom putu pozdravi Duma,Mata,Bidža,Ranka,Ciga,Boška,Irenu,Nikolinu,Luku i još mnoge drage osobe koje su prošle kroz naše živote i kroz ovo naše malo,zadnjih godina izmučeno selo.Voli te tvoj "Danov mali".

Ovih dana se odigrava užas u šumi ka Gostiljskoj rijeci...Mnogi pod okriljem noći nemilosrdno kidaju drveće uz put i tako uništavaju nešto što je sadjeno prije mnogo god.i tako devastiraju sve...Mora se stati na kraj tome! Ako ko treba da ostavi nekog kucka koji mu je dosadio dodje u Gostilj i pusti ga ...Ako ko treba da baci smeće baci ga u Gostilj,evo sad i sječa šume,što je najgore od svega...

Ne znam stvarno...

Dugo nas nije bilo,možda i predugo.Ništa posebno se nije dešavalo,ništa što bi bilo zanimljivo našim pratiocima.Žao mi je što se i sad javljamo,ne zbog toga što Vas se nismo uželjeli,daleko od toga,već zbog razloga zbog kog smo večeras aktivni.A razlog je nikad tužniji,barem za mene.Jedan od onih dana kad poželiš da se probudiš i da shvatiš da je sve bio samo ružan san,da osjetiš veliko olakšanje.Žao mi je što to i sad nije slučaj,žao mi je što je more prolivenih suza ipak stvarnost...tužna,bolna...toliko bolna da već treći dan ne mogu da se smirim.Samo ću reći...Rajka Cigova.Za sve stanovnike Gostilja a i mnoge van našeg sela to ime asocira na sve moguće lijepe osobine koje mogu da stanu u jednu ličnost.Žena koja je tako hrabro i ponosno koračala životnim putem,žena koju život nije mazio,koja se junački suprostavljala raznim životnim nedaćama i iz svih tih situacija izlazila kao pobjednik.Kao Feniks se uzdizala kad bi je život šibao,uspjela da troje djece izvede na pravi put,da napravi od njih ljude sa kojima je bila prezadovoljna.Uvijek vedra i nasmijana,spremna na šalu,spremna da pomogne,da se žrtvuje za svoje bližnje.Što bi mi Zećani rekli ČOVJEK ŽENA!!!Svi stanovnici našeg sela bi se složili samnom u svemu ovome jer je bila,prosto rečeno,omiljena.Eto,na žalost,takva nas je osoba napustila prije nekoliko dana.Prokleta korona koja nas kosi svakim danom pokosila je i našu Rajku,naše obožavano stvorenje.Nije čudo što kiša neprekidno pada već toliko vremena,čak i nebo plače za našom Rajkom.Njena sahrana,toliki broj ljudi pod maskama koje nisu uspjele da sakriju bol i tugu koji se ocrtavao na njihovim licima.Vratiše mi se uspomene na prošlo ljeto....toliko zajedničkih ispijenih kafa kojima nas je mamila samo da bi napravili pauzu od poljoprivrednih poslova i došli kod nje na čašicu razgovora,na časicu smijeha jer to je bilo uobičajeno kad si u društvu sa njom.Nedostajaćeš mi,Bog sami zna koliko.Svaka moja šetnja "Malim Rajem"će sada biti drugačija,neće biti tebe da me dočekaš sa osmijehom,da me pitaš ono tvoje čuveno "Pokušavaš li to opet da smršaš"?Bodrila si me uvijek da budem uporan iako si znala da će svi ti moji pokušaji trajati "dva dana bez trećeg".Posebno ti hvala za prošlo ljeto,za svakodnevno ohrabrivanje kad bih psihički pao,a bilo je dosta razloga za padanje.Kad sam mislio da je svemu kraj ti si znala da me razuvjeriš.Nikad ti to neću zaboraviti.Samo mi je žao što se barem još jednom nismo dobro ispričali,ismijali.Ko je htio reći da će sve tako brzo da se završi.Otišla si tako brzo,bez pozdrava,to me najviše ubija.Mogao bih do ujutru ovako,zaslužila si to...i opet ne bih sve napisao.Ne ljuti se,ne vidim više ni tastaturu od suza.Nek ti je laka crna zemlja moja "tetka-strina".Volim te!!!