24/09/2026
Postoje trenuci u radu jednog kluba koji nadmašuju sve medalje, pehare i rezultate. Trenuci koji nas podsjete zašto radimo ovaj posao i šta je zapravo suština borilačkih vještina stvaranje dobrih, snažnih i plemenitih ljudi.
Naša dugogodišnja članica, Nudzejma Salkic koja je uz nas odrastala punih 7 godina, napisala nam je pismo pred odlazak na novu životnu adresu i nastavak školovanja u Sarajevu. Njene riječi dodirnule su nas do srži, a mi ih objavljujemo uz njen pristanak kao primjer šta znači borilački duh, poštovanje i ljubav prema svom klubu.
U nastavku prenosimo njene riječi.
Ne znam ni odakle da počnem, jer kako u nekoliko stranica napisati ono što se skupljalo u mom srcu punih sedam godina?
Prije sedam godina došla sam na trening, vjerovatno ni sama ne sluteći da ne ulazim samo u jednu salu i jedan sport, nego u mjesto koje će mi postati drugi dom. Nisam tada znala da ću upoznati ljude koji će mi kroz godine postati mnogo više od učitelja i trenerice. Postat ćete mi porodica.
Sedam godina je mnogo vremena. Za tih sedam godina bilo je svega — smijeha, suza, umora, nervoze, pobjeda, poraza, odustajanja pa ponovnog ustajanja. Bilo je dana kada mi nije bilo ni do čega, ali ste vi uvijek znali kako da me vratite na put. Nekada riječima, nekada pogledom, nekada samo time što ste bili tu.
Učitelju, hvala Vam što nikada niste odustali od mene, čak ni onda kada sam možda ja sama počinjala sumnjati u sebe. Hvala Vam za svaku kritiku, svaki savjet, svaku pohvalu i svaku lekciju koju ste mi dali. Naučili ste me da snaga nije samo u udarcu, tehnici ili medalji. Naučili ste me da prava snaga dolazi iz karaktera, discipline, strpljenja i srca.
A Vi, trenerice… hvala Vam za sve trenutke kada ste bili uz mene. Hvala Vam što ste me slušali, razumjeli i bodrili. Hvala Vam što ste znali kada mi treba savjet, a kada samo neko ko će reći: „Možeš ti to.“ Možda Vam nikada nisam dovoljno rekla koliko su mi značile te male stvari, ali vjerujte mi — pamtiću ih cijeli život.
Vi ste gledali kako odrastam. Gledali ste moje padove, moje uspjehe, moje promjene, moje borbe i moje pobjede.
Sada polako okrećem novu stranicu svog života. Krećem na frizersku akademiju u Sarajevu i otvaram jedno potpuno novo poglavlje. Radujem se svemu što me čeka, novim ljudima, novim znanjima i novim snovima koje želim ostvariti. Ali iskreno, već sada znam da će mi mnogo toga nedostajati.
Nedostajat će mi naša sala. Nedostajat će mi treninzi, naša druženja, smijeh, umor poslije treninga, vaše riječi, vaši savjeti i onaj osjećaj da pripadam tu.
Čudno je kako čovjek tek kada treba krenuti dalje shvati koliko mu je nešto značilo.
Kung fu mi nikada neće biti samo sport. On će uvijek biti jedan veliki dio mog života i mog odrastanja. A Vi ćete uvijek biti dio te priče.
Ako ikada budem sumnjala u sebe na novom putu, sjetit ću se djevojčice koja je prije sedam godina prvi put ušla u ovu salu i svega što je zajedno s Vama uspjela postići.
Neke ljude ti život pošalje da ti postanu porodica.
A Vi ste meni upravo to. ❤️