02/07/2026
🟠🏐SEZONE ZA PAMĆENJE #21🏐🟠
Nakon igrača, stručnog stožera, direktora i marketinškog tima, naš serijal završavamo razgovorom s predsjednikom OK Napredak Odžak, Darkom Kasapom. 🧡🧡
"Napredak nije osvojio samo trofeje. Vratio je vjeru da Odžak može."
"Četiri godine koje su promijenile Napredak”
Razgovor s predsjednikom OK Napredak Odžak nakon završetka četverogodišnjeg mandata
🎙️Gospodine predsjedniče, kada danas pogledate punu dvoranu, djecu u narančastim dresovima, navijače koji prate klub diljem Bosne i Hercegovine i Europe i trofeje koji su stigli u Odžak, što prvo osjetite?
🗣️Prvo osjetim zahvalnost.
Možda će netko očekivati da kažem ponos, sreću ili zadovoljstvo, i naravno da svega toga ima. Ali prije svega osjećam zahvalnost. Zahvalnost svim ljudima koji su vjerovali u ovu priču i onda kada nije bilo lako vjerovati. Zahvalnost što smo dobili priliku vratiti život jednom klubu koji je desetljećima bio simbol sporta u našem gradu.
Kada stanem nekoliko minuta prije početka utakmice i pogledam tribine, često se sjetim vremena kada je ova dvorana bila gotovo prazna. Sjetim se dana kada nije bilo sigurno hoće li Napredak uopće nastaviti postojati. Zato danas nijednu pobjedu, nijedan pehar niti jednu punu tribinu ne uzimam zdravo za gotovo.
Sve što danas imamo izboreno je radom.
I zato mi je možda najveća nagrada upravo pogled na djecu koja dolaze u dvoranu noseći dres Napretka. Kada vidite dječaka koji sanjaju igrati za svoj klub, tada shvatite da ste napravili nešto puno veće od osvajanja jedne utakmice.
🎙️Vi ste uz Napredak praktički cijeli život. Pamti se razdoblje kada je klub bio među najboljima u Bosni i Hercegovini, osvajao trofeje i igrao velika finala. Koliko su vas upravo ta vremena oblikovala?
🗣️Neizmjerno.
Tada sam naučio što znači pripadati jednom klubu.
Ljudi često misle da su trofeji ono što ostaje. Istina je da oni zauzimaju posebno mjesto u povijesti, ali ono što ostaje još dulje jesu ljudi, odnosi i vrijednosti koje klub gradi.
Napredak je uvijek bio više od ekipe koja igra odbojku.
To je bio klub koji je okupljao grad. Klub zbog kojeg su ljudi ostajali duže na poslu kako bi stigli na utakmicu. Klub zbog kojeg su djeca počinjala trenirati sport. Klub zbog kojeg se Odžak spominjao u cijeloj Bosni i Hercegovini i regiji.
Kao mlad čovjek imao sam privilegiju gledati kako funkcionira ozbiljan sportski kolektiv. Gledao sam ljude koji su živjeli za klub i od njih sam naučio da uspjeh nikada nije slučajan.
Svaka medalja ima svoju priču.
Iza svake pobjede stoje sati treninga, brojni sastanci, neprospavane noći, odricanja obitelji, pomoć prijatelja, razumijevanje poslodavaca i ogromna ljubav prema onome što radiš.
To su lekcije koje sam nosio cijeli život.
🎙️Nakon tih velikih godina uslijedilo je razdoblje koje mnogi navijači ne vole ni spominjati. Klub je polako nestajao sa sportske scene, a odbojka u Odžaku izgubila je mjesto koje je nekada imala. Koliko je Vama osobno bilo teško gledati taj period?
🗣️Teško.
Mislim da nema čovjeka kojem je Napredak bio u srcu, a da ga to nije boljelo.
Nije bilo teško samo zbog rezultata.
Teško je bilo gledati kako se gasi nešto što je generacijama stvarano.
Klub nije samo naziv u registru udruga.
Klub su ljudi.
Klub su emocije.
Klub su uspomene.
Klub su djeca koja odrastaju uz njega.
Kada to počne nestajati, osjećate da grad gubi dio svog identiteta.
Ali danas, kada pogledam unatrag, mislim da nam je upravo to razdoblje donijelo jednu važnu lekciju.
Shvatili smo koliko je lako izgubiti ono što se desetljećima stvaralo.
I zato smo, kada smo ponovno krenuli, znali da više nikada ne smijemo dopustiti da klub ovisi o jednom čovjeku, jednoj generaciji ili jednom rezultatu.
Napredak je morao postati sustav.
To je bila prva i najvažnija odluka.
🎙️Jeste li u tim godinama vjerovali da će Napredak ponovno doživjeti ovakvu renesansu?
🗣️Vjerovao sam da može.
Ali bio bih neiskren kada bih rekao da sam očekivao sve ovo što danas živimo.
Na početku nismo razgovarali o trofejima.
Nismo razgovarali o europskim utakmicama.
Nismo razgovarali o punim tribinama.
Razgovarali smo o tome kako pronaći nekoliko lopti.
Kako ponovno okupiti djecu.
Kako pronaći trenere.
Kako pronaći igrače.
Kako organizirati jednu utakmicu.
To su bile naše teme.
I upravo zato današnji uspjesi imaju toliku vrijednost.
Jer znamo odakle smo krenuli.
Često ljudi vide samo završetak priče.
Vide pehare.
Vide medalje.
Vide slavlje.
Ali ne vide godine prije toga.
Ne vide sastanke koji traju do ponoći.
Ne vide telefonske pozive.
Ne vide brige oko financija aktivnosti.
Ne vide stotine sati volontiranja.
Bez svega toga ne bi bilo ni ovih fotografija koje danas svi vole dijeliti nakon osvojenih trofeja.
Zato uvijek kažem da uspjeh Napretka nije nastao u jednoj sezoni.
On se gradio iz dana u dan.
Korak po korak.
Bez preskakanja stepenica.
I mislim da je upravo zato toliko čvrst.
🎙️Mnogi danas vide uspješan klub, pune tribine i trofeje. Međutim, malo tko zna kako je zapravo počela ova nova priča. Sjećate li se trenutka kada ste odlučili da Napredak mora ponovno živjeti?
🗣️Sjećam se vrlo dobro.
To nije bila odluka donesena preko noći niti nakon jednog sastanka. Bila je to misao koja je dugo sazrijevala. Svaki put kada biste prošli pokraj sportske dvorane ili sreli nekoga tko bi vas pitao: "Hoće li se Napredak ikada vratiti?", osjećali ste određenu odgovornost.
Odžak je uvijek bio sportska sredina. Ljudi ovdje vole sport, vole natjecanje i vole pripadati nečemu što predstavlja njihov grad. Zato mi nije bilo prihvatljivo da odbojka, koja je desetljećima bila zaštitni znak Odžaka, jednostavno nestane.
Ako vjeruješ da nešto vrijedi, onda moraš biti spreman i preuzeti odgovornost.
Tako je sve počelo.
🎙️Jeste li tada bili svjesni koliki posao preuzimate?
🗣️Iskreno, mislim da nitko nije mogao biti potpuno svjestan.
Da sam tada znao koliko će biti izazova, možda bih se i više plašio. Ali danas sam sretan što ih nisam mogao sagledati do kraja.
Jer kada nešto radiš iz uvjerenja, ne razmišljaš prvo o preprekama.
Razmišljaš o cilju.
Naravno da je bilo puno neizvjesnosti.
Klub nije imao stabilnu organizaciju.
Nije imao natjecateljski kontinuitet.
Nije imao razvijen omladinski pogon.
Nije imao osnovnu infrastrukturu.
Nije imao ni onu energiju koja pokreće ljude.
Sve je trebalo graditi gotovo od temelja.
A to je uvijek najteži dio.
🎙️Kažete da ste sve morali graditi gotovo od početka. Što je bio prvi korak?
🗣️Prvi korak nije bio pronaći igrače.
Nije bio ni pronaći novac.
Prvi korak bio je pronaći ljude.
Uvijek govorim da klub ne grade zidovi dvorane niti pehari u vitrini.
Klub grade ljudi.
Trebalo je okupiti skupinu ljudi koja će vjerovati u istu ideju.
Ljudi različitih zanimanja, različitih karaktera i različitih životnih iskustava, ali s istim ciljem.
Da Napredak ponovno postane ozbiljan sportski kolektiv.
To nije bilo jednostavno.
Svatko je imao svoje obveze, svoje obitelji, svoj posao.
Nitko nije dolazio zbog koristi.
Dolazili su zato što vole Napredak.
I upravo zato danas osjećam veliku zahvalnost prema svakome tko je prihvatio biti dio ove priče.
🎙️Koliko je bilo teško vratiti povjerenje ljudi? Nakon godina stagnacije mnogi su sigurno bili skeptični.
🗣️Naravno da jesu.
I potpuno ih razumijem.
Povjerenje se ne može tražiti.
Povjerenje se mora zaslužiti.
Ljudi su tijekom godina čuli mnogo obećanja.
Zato nismo željeli nikoga uvjeravati velikim riječima.
Odlučili smo govoriti radom.
Korak po korak.
Svaka organizirana utakmica.
Svaki odrađeni trening.
Svaki novi član.
Svaki ispunjeni dogovor.
To su bile stvari koje su vraćale vjeru.
Nakon nekog vremena ljudi su sami počeli govoriti:
"Ovi ljudi stvarno rade."
To nam je bilo važnije od bilo kakvog priznanja.
🎙️Danas se često govori o trofejima, ali stječe se dojam da ste vi od početka razmišljali mnogo šire od rezultata.
🗣️Apsolutno.
Rezultat je posljedica.
Nikada cilj.
Možete osvojiti prvenstvo, a da klub za dvije godine nestane.
To nije uspjeh.
Naš cilj bio je stvoriti klub koji će biti stabilan za deset, dvadeset ili trideset godina.
Zato smo od prvoga dana jednaku važnost davali omladinskom pogonu, radu s djecom, organizaciji utakmica, odnosima sa sponzorima, medijskoj promociji, financijsku stabilnost i stvaranju identiteta kluba.
Možda se tada nekome činilo da previše pažnje posvećujemo stvarima koje nisu izravno vezane uz teren.
Ali upravo su te stvari kasnije postale naša najveća prednost.
Danas ljudi ne dolaze gledati samo odbojkašku utakmicu.
Dolaze doživjeti atmosferu.
Doživjeti zajedništvo.
Osjetiti da pripadaju nečemu.
To je vrijednost koju nijedan trofej sam po sebi ne može stvoriti.
🎙️Kada ste prvi put osjetili da Napredak više nije samo klub koji se vraća, nego klub koji može postati sportski lider u Bosni i Hercegovini?
🗣️Ne mogu izdvojiti jedan dan.
Ali sjećam se trenutka kada sam pogledao tribine i shvatio da ljudi više ne dolaze zato što ih netko poziva.
Dolazili su zato što su željeli biti dio ove priče.
To je ogromna razlika.
Kada navijači počnu organizirati gostovanja.
Kada djeca dolaze tri sat vremena prije utakmice kako bi bili dio organizacije samo da vide svoje igrače s kojim na zagrijavanju razmjene par udaraca.
Kada roditelji upisuju djecu u školu odbojke jer vjeruju klubu.
Kada gospodarstvenici sami zovu i pitaju kako mogu pomoći.
Tada shvatite da više ne gradite samo sportski kolektiv.
Gradite povjerenje.
A povjerenje je najveći kapital koji jedan klub može imati.
Mislim da je upravo taj trenutak označio početak jedne potpuno nove ere Napretka.
🎙️Kada danas govorite o uspjehu Napretka, vrlo često naglašavate da nijedan predsjednik ne može sam izgraditi klub. Tko su ljudi bez kojih ova priča ne bi bila moguća?
🗣️To govorim zato što je to istina.
Predsjednik može koordinirati, donositi odluke i predstavljati klub, ali klub nikada ne može izgraditi jedan čovjek.
Ako želite ozbiljan sportski kolektiv, morate imati ljude koji dijele istu viziju i spremni su preuzeti odgovornost.
Mi smo imali tu sreću.
Prije svega želim spomenuti Franju Pirkla.
Mislim da bi bilo nepravedno govoriti o novoj eri Napretka, a ne istaknuti njegovu ulogu.
Franjo je bio jedan od glavnih inicijatora ponovnog pokretanja kluba 2022. godine. Dok su mnogi govorili kako je to teško ili gotovo nemoguće, on je razmišljao kako pronaći način da se to ipak dogodi.
Od prvoga dana preuzeo je odgovornost sportskog direktora i zajedno smo gradili cijelu sportsku priču.
Njegovo svakodnevni rad s trenerima i igračima te ogromna energija koju ulaže u klub ostavili su neizbrisiv trag.
Mnogi vide utakmicu subotom.
Ja vidim stotine sati rada koje ljudi poput Franje odrade od ponedjeljka do petka.
Bez toga nema rezultata.
Jednako tako, posebnu zahvalnost dugujem Ivici Grgiću.
Danas kada ljudi spomenu Napredak, često prvo pomisle na punu dvoranu, odličnu atmosferu, vrhunske fotografije, prijenose uživo naše utakmica putem naše TV ekipe Bosnić, profesionalne objave na društvenim mrežama i prepoznatljiv identitet kluba.
To nije nastalo slučajno.
Iza svega toga stoji ogroman posao.
Ivica je uspio napraviti nešto što je danas rijetkost u našem sportu.
Napravio je da ljudi ne prate Napredak samo zbog rezultata.
Počeli su pratiti priču.
Počeli su osjećati da pripadaju jednom projektu.
To je velika razlika.
Marketing nije samo objaviti rezultat utakmice.
Marketing je stvoriti emociju.
A upravo je to uspjelo našem klubu.
Mislim da je Napredak danas jedan od najprepoznatljivijih sportskih brendova u Bosni i Hercegovini usudim se reći i u regiji kada govorimo o odbojci, i na tome Ivica ima ogromne zasluge.
Naravno, bilo bi nepravedno stati samo na njih dvojici.
Tu su i članovi Upravnog odbora, treneri, igrači, liječnici, fizioterapeuti, zapisnički stol, spikeri, fotografi, TV ekipa, roditelji, naši volonteri, ljudi koji postavljaju reklame, prodaju ulaznice, pripremaju dvoranu, organiziraju gostovanja i rade desetke poslova koje javnost često ni ne vidi.
To su ljudi koji ne traže naslovnice.
Ali bez njih nema ni naslovnica nakon osvojenih trofeja.
Uvijek sam smatrao da je najveća vrijednost ovog mandata upravo to što nitko nije radio zbog osobne promocije.
Radili smo zbog Napretka.
I vjerujem da se upravo zato među nama stvorilo ono što se ne može kupiti niti nametnuti.
Povjerenje.
A kada skupina ljudi vjeruje jedni drugima, tada postaju sposobni ostvariti i ono što se na početku činilo gotovo nemogućim.
🎙️Kada govorite o ljudima koji su gradili Napredak, često ističete da se mnogi od njih uopće ne vide u javnosti.
🗣️To je istina.
I možda je upravo sada prilika da im se oda priznanje koje zaslužuju.
Kada ljudi dođu u dvoranu, vide igrače, trenere i rezultat na semaforu. To je ono što je vidljivo. Ali iza svake utakmice postoji jedan cijeli mali svijet ljudi koji rade u tišini.
Netko će satima prije utakmice pripremati dvoranu.
Netko će postavljati reklamne panoe.
Netko će postavljati TV kamere za prijenos uživo utakmice.
Netko će u režijskim kolima raditi direktni prijenos.
Netko će promovirati naš fan shop.
Netko će pripremati zapisnički stol.
Netko će organizirati službene osobe.
Netko će brinuti da svlačionice budu spremne.
Netko će dočekivati gostujuću momčad.
Netko će voditi društvene mreže.
Netko će fotografirati svaki trenutak.
Netko će ostati i nekoliko sati nakon utakmice kako bi sve ponovno bilo na svome mjestu.
To su ljudi koje publika često ni ne primijeti.
Ali bez njih utakmice ne bi bilo.
I zato uvijek govorim da su oni jednako važni kao i svaki poen koji osvojimo.
🎙️U vremenu kada se sport često promatra kroz individualce, čini se da ste u Napretku uspjeli stvoriti nešto drugačije.
🗣️Od prvoga dana željeli smo da Napredak bude klub u kojem nitko nije važniji od kluba.
To ne znači da ne cijenimo pojedince.
Naprotiv.
Ali svaki pojedinac vrijedi upravo zato što svoj talent stavlja u službu zajedničkog cilja.
Mislim da je to bila jedna od naših najvećih prednosti.
Nikada nismo gradili priču oko jednog igrača.
Nikada oko jednog trenera.
Nikada oko predsjednika.
Gradili smo priču oko Napretka.
I kada tako postavite stvari, ljudi se ne osjećaju kao prolaznici.
Osjećaju se kao dio obitelji.
Mislim da se upravo zbog toga kod nas razvilo veliko međusobno povjerenje.
🎙️Posebnu priču posljednjih godina napisali su i navijači. Tribine su ponovno pune, organiziraju se gostovanja, atmosfera je postala prepoznatljiva u cijeloj Bosni i Hercegovini. Koliko Vam to znači?
🗣️Neizmjerno.
Možda će zvučati neobično, ali meni su pune tribine jednako vrijedne kao i osvojeni trofeji.
Jer trofej pokazuje koliko ste dobri na terenu.
A puna dvorana pokazuje koliko ste važni ljudima.
To se ne može kupiti.
To se ne može organizirati preko noći.
To se mora zaslužiti.
Posebno me raduje što danas na tribinama vidimo cijele obitelji.
Djeca dolaze s roditeljima.
Mladi navijaju zajedno sa starijima.
Ljudi ostaju nakon utakmice razgovarati, fotografirati se s igračima i dijeliti emocije.
To znači da smo uspjeli vratiti ono što je Napredak nekada predstavljao.
Ne samo odbojku.
Nego mjesto okupljanja cijelog grada i regije.
🎙️Jedna od stvari po kojoj je Napredak postao prepoznatljiv jest i odnos prema navijačima.
🗣️To nije slučajno.
Od početka smo željeli da navijači ne budu samo publika.
Željeli smo da budu dio kluba.
Da osjećaju kako je svaki njihov dolazak važan.
Da znaju kako cijenimo svaki kupljeni ulaznicu, svaki prijeđeni kilometar na gostovanje, svaki transparent, svaki pljesak i svaku riječ podrške.
Bilo je utakmica kada su upravo oni nosili momčad.
Bilo je trenutaka kada su igrači bili umorni, ali ih je atmosfera u dvorani doslovno podigla.
To se ne može izmjeriti statistikom.
Ali svaki sportaš zna koliko to znači.
I zato često kažem da naši navijači nisu dvanaesti igrač.
Oni su dio naše momčadi.
🎙️Klub danas ima i podršku gospodarstvenika, institucija i brojnih prijatelja. Koliko je to bilo važno na ovom putu?
🗣️Bez njihove podrške ovakav razvoj kluba jednostavno ne bi bio moguć.
Želim prije svega zahvaliti svim našim sponzorima i partnerima.
Neki su uz nas od samoga početka.
Neki su se priključili kasnije.
Ali svatko od njih ugradio je dio sebe u ovu priču.
Posebnu zahvalnost dugujemo i institucijama koje su prepoznale vrijednost onoga što radimo.
Potpora koju smo imali dala nam je stabilnost da možemo planirati dugoročno, razvijati omladinski pogon, ulagati u organizaciju i stvarati uvjete dostojne ozbiljnog sportskog kolektiva.
Ali ono što me posebno raduje jest činjenica da ljudi danas ne pomažu Napretku zato što moraju.
Pomažu zato što vjeruju u ono što klub predstavlja.
A to je najveće priznanje koje možete dobiti.
🎙️Kada danas pogledate sve što je napravljeno, što Vas čini najponosnijim?
🗣️Iskreno...
Nisu to ni pehari.
Ni medalje.
Ni pune tribine.
Najviše me raduje kada čujem da netko kaže:
"Napredak je ozbiljan klub."
To je rečenica koja u sebi nosi sve.
Znači da ljudi vjeruju našem radu.
Da vjeruju našoj riječi.
Da vjeruju načinu na koji vodimo klub.
Trofeji će jednog dana možda doći i otići.
Generacije igrača će se mijenjati.
Predsjednici će se mijenjati.
Ali ako iza sebe ostavite klub kojem ljudi vjeruju, onda ste napravili nešto što traje puno dulje od jednog sportskog rezultata.
Upravo zato posebno me ispunjava činjenica da je OK Napredak Odžak posljednje dvije godine proglašen najuspješnijim sportskim kolektivom u Županiji Posavskoj, a rezultatima koje smo ostvarili ove sezone postao je i najuspješniji sportski klub u povijesti Županije Posavske.
Kada to izgovorim, osjećam prije svega ponos, ali i veliku odgovornost.
Jer iza tih priznanja ne stoji samo jedan osvojeni trofej.
Iza njih stoje četiri godine svakodnevnog rada.
Ponovno pokretanje kluba.
Izgradnja organizacije gotovo od samih temelja.
Razvoj škole odbojke.
Dvostruki prvaci Bosne i Hercegovine.
Prvi Kup Bosne i Hercegovine u povijesti kluba.
Europska natjecanja.
Monografija "50 godina odžačke odbojke", kojom smo sačuvali bogatu povijest našega sporta.
Organizirali svečanu večer povodom 50. godina kluba gdje smo se zahvalili svim dosadašnjim predsjednicima kluba.
Organizirali Memorijalni međunarodni odbojkaški turnir u čast „Ivi Matić“
Pune tribine.
Prepoznatljiv identitet kluba.
I zajedništvo koje je ponovno okupilo cijeli Odžak oko jedne lijepe sportske priče.
Sve su to dijelovi jedne cjeline.
Zato vjerujem da će ono što je ova generacija ljudi ostvarila u posljednje četiri godine biti vrlo teško ponoviti.
Ne zato što mislim da je nemoguće.
Naprotiv.
Iskreno se nadam da će buduće generacije biti još uspješnije od nas.
To će značiti da je Napredak nastavio rasti.
Ali ono što nitko neće moći promijeniti jest činjenica da smo upravo mi imali čast ponovno izgraditi klub i vratiti ga tamo gdje pripada.
To je nešto što ostaje zapisano u njegovoj povijesti.
Ne znam hoće li netko jednoga dana osvojiti više trofeja od ove generacije. Iskreno se nadam da hoće, jer to će značiti da Napredak nastavlja rasti. Ali jedno sam siguran – nitko neće moći izbrisati činjenicu da je upravo ova generacija ljudi vratila Napredak iznova na mjesto koje mu pripada.
I upravo to smatram najvećim uspjehom svih nas koji smo posljednje četiri godine imali čast voditi ovu priču.
🎙️Pred klubom je Izborna skupština i završetak jednog četverogodišnjeg mandata. Kada se osvrnete na protekle četiri godine, jeste li zadovoljni?
🗣️Čovjek koji vodi klub nikada ne može biti potpuno zadovoljan.
Uvijek mislite da se moglo napraviti još nešto više, još nešto bolje. To je valjda prirodno kada živite jedan ovakav projekt.
Ali kada se odmaknem od svakodnevice i pokušam objektivno pogledati gdje smo bili prije četiri godine, a gdje smo danas, onda mogu reći da imamo razloga biti zadovoljni.
Nismo preuzeli klub koji je bio aktualni prvak.
Nismo preuzeli klub koji je imao stabilan sustav.
Nismo preuzeli klub s punom dvoranom, razvijenom školom odbojke i sigurnom budućnošću.
Sve to trebalo je ponovno izgraditi.
Danas iza sebe imamo osvojene trofeje, europske utakmice, razvijen omladinski pogon, organizaciju koja je prepoznata diljem Bosne i Hercegovine i regije, pune tribine i ljude koji vjeruju ovom klubu.
To nije rezultat jednog dana.
To je rezultat četiri godine svakodnevnog rada.
I zbog toga sam iskreno zahvalan svima koji su bili dio ovoga p**a.
🎙️Što smatrate najvećim nasljeđem ove uprave?
🗣️Sigurno nisu samo trofeji.
Trofeji su važni.
Oni ostaju zapisani u povijesti.
Ali puno je važnije ono što ostaje kada se ugase reflektori.
Mislim da iza sebe imamo uređenu organizaciju.
Klub koji posluje odgovorno.
Klub koji ima jasnu viziju razvoja.
Klub koji ima Strategiju razvoja, definirane ciljeve i ljude koji znaju u kojem smjeru žele ići.
Klub koji više ne ovisi o jednom čovjeku.
I to mi je možda najveće zadovoljstvo.
Jer nijedan ozbiljan klub ne smije biti projekt predsjednika.
Predsjednici dolaze i odlaze.
Klub mora ostati.
Ako smo u tome uspjeli, onda smo ostvarili najvažniji cilj.
🎙️Jeste li tijekom mandata imali trenutke kada ste pomislili da je možda previše?
🗣️Naravno.
Bilo bi neiskreno reći da nije bilo takvih trenutaka.
Voditi sportski klub uz obiteljske, poslovne i druge obveze nije jednostavno.
Puno je neprospavanih noći.
Puno odluka koje morate donijeti.
Puno odgovornosti.
Ponekad ljudi vide samo subotu navečer i slavlje nakon pobjede.
Ne vide ponedjeljak ujutro.
Ne vide sastanke.
Ne vide financijske probleme.
Ne vide probleme koje treba riješiti.
Ali svaki put kada bih ušao u dvoranu i vidio djecu kako treniraju ili navijače koji s ponosom nose obilježja Napretka, znao sam zašto sve ovo radimo.
To vam vrati energiju.
To vam kaže da vrijedi nastaviti.
🎙️Što očekujete od nakon Izborne skupštine klub?
🗣️Prije svega želim da nastave graditi ono što smo zajedno započeli.
Ne zato što je to radila ova uprava.
Nego zato što vjerujem da je to ispravan put.
Kontinuitet je riječ koju u sportu često podcjenjujemo.
A upravo on pravi razliku između ozbiljnog kluba i kluba koji živi od jedne dobre generacije.
Volio bih da svaka buduća uprava donese nešto novo.
Nove ideje.
Novu energiju.
Nove ljude.
Ali isto tako želim da čuva vrijednosti koje su nas dovele ovdje.
Poštenje.
Odgovornost.
Transparentnost.
Zajedništvo.
Poštovanje prema svakome tko radi za klub.
Ako to ostane temelj Napretka, uvjeren sam da će ovaj klub biti još uspješniji nego danas.
🎙️Napredak danas igra važnu ulogu u bosanskohercegovačkoj odbojci. Gdje ga vidite za pet ili deset godina?
🗣️Volio bih da ljudi za deset godina ne govore samo o jednom trofeju ili jednoj velikoj sezoni.
Volio bih da govore kako je Napredak postao primjer kako se vodi sportski klub.
Da imamo još više djece u omladinskom pogonu.
Da naši mladi igrači nose seniorsku momčad.
Da redovito predstavljamo Bosnu i Hercegovinu u europskim natjecanjima.
Da organizacijski budemo još jači.
Da nastavimo razvijati infrastrukturu.
Da budemo klub u koji će mladi sportaši željeti doći, ali i klub iz kojeg će izlaziti dobri ljudi.
Jer sport ne odgaja samo igrače.
Sport odgaja karakter.
Ako u tome uspijemo, onda ćemo napraviti nešto što je mnogo važnije od sportskog rezultata.
🎙️Kada bi Vas netko za dvadeset godina pitao što je bio najveći uspjeh ovog Vašeg mandata, što biste odgovorili?
🗣️Ne bih rekao Kup Bosne i Hercegovine.
Ne bih rekao ni europske utakmice.
Ne bih rekao ni osvojenje prvenstva bez poraza.
Rekao bih da smo vratili vjeru.
Vjeru da Odžak može.
Vjeru da se poštenim radom mogu ostvariti veliki ciljevi.
Vjeru da jedan mali grad može biti primjer cijeloj Bosni i Hercegovini.
I ono što mi je možda najvažnije...
Pokazali smo da zajedništvo nije samo riječ koja se izgovara u govorima.
Mi smo ga živjeli.
Svaki sastanak.
Svaki trening.
Svaku utakmicu.
Svaku pobjedu.
Pa čak i svaki poraz.
Zato danas ne osjećam da završava jedan mandat.
Osjećam da završava jedno prekrasno poglavlje, ali da priča Napretka tek počinje.
Klub je danas puno veći od bilo kojeg pojedinca, što smo i dokazali kroz donošenje teških odluka.
I to je njegova najveća pobjeda.
🎙️Imate li poruku za sve koji su posljednjih godina živjeli ovu priču zajedno s Napretkom?
🗣️Prije svega želim reći jedno veliko – hvala.
Hvala našim igračima koji su na terenu ostavljali i posljednji atom snage.
Hvala trenerima koji su svakodnevno ulagali svoje znanje i vrijeme.
Hvala članovima Upravnog odbora koji su donosili teške odluke, često daleko od očiju javnosti.
Hvala našem sportskom direktoru Franji Pirklu, koji je bio jedan od inicijatora ponovnog pokretanja kluba i čovjek koji je svojim iskustvom, predanošću i svakodnevnim radom dao nemjerljiv doprinos razvoju Napretka.
Hvala Ivici Grgiću, koji je pokazao da sport danas nije samo ono što se događa na terenu. Zahvaljujući njegovom radu Napredak je dobio prepoznatljiv identitet, modernu komunikaciju i postao klub koji ljudi ne samo prate, nego i osjećaju kao dio sebe.
Hvala svim našim volonterima, TV ekipi, zapisničkom stolu, fotografima, spikerima, liječnicima, fizioterapeutima, roditeljima i svima koji su odvojili svoje slobodno vrijeme kako bi ovaj klub svakim danom bio bolji.
Posebno hvala našim sponzorima i prijateljima kluba. U vremenu kada nije jednostavno ulagati u sport, pokazali ste da vjerujete u ljude, u vrijednosti koje gradimo i u budućnost Napretka.
Hvala institucijama koje su prepoznale naš rad i bile naš partner na ovom putu.
I na kraju, hvala našim navijačima.
Vi niste bili samo publika.
Bili ste naša snaga kada je bilo najteže.
Bili ste naš vjetar u leđa.
Vi ste razlog zbog kojeg je svaka pobjeda bila još ljepša, a svaki poraz lakše podnošljiv.
Ako postoji nešto što bih želio da ostane iza ovog mandata, onda je to spoznaja da se velike stvari ne događaju kada jedan čovjek napravi nešto veliko.
Velike stvari događaju se kada puno dobrih ljudi povjeruje u isti san.
A Napredak je upravo to.
San koji je postao stvarnost.
I zato sam uvjeren da ono najbolje za naš klub tek dolazi.
🎙️Kada danas govorite o početku nove ere Napretka, postoji li trenutak koji Vam se uvijek prvi vrati u sjećanje?
🗣️Postoji.
I zanimljivo je da to nije ni osvajanje Kupa Bosne i Hercegovine, ni europske utakmice, ni pune tribine.
To je jedan sasvim običan sastanak u jednom odžačkom lokalu.
Sjedili smo za stolom Franjo Pirkl, Ivica Grgić, trener i još nekoliko ljudi kojima je odbojka uvijek bila više od sporta.
Nismo imali trofeje.
Nismo imali momčad.
Nismo imali financijsku konstrukciju.
Nismo imali ni sigurnost da će projekt uspjeti.
Imali smo samo jednu ideju.
Da Napredak ponovno živi.
Danas, kada pogledam gdje smo stigli, taj razgovor djeluje gotovo nestvarno.
Prisjetimo se što smo tada govorili.
Kako ćemo okupiti igrače?
Kako ćemo pronaći sredstva?
Hoće li ljudi ponovno vjerovati u klub?
Može li Odžak ponovno živjeti odbojku?
To su bila pitanja na koja tada nitko nije imao odgovor.
Ali imali smo nešto važnije.
Imali smo vjeru da vrijedi pokušati.
Sjećam se da je upravo Franjo bio najveći zagovornik da krenemo u cijelu priču. Gotovo na svakoj našoj zajedničkoj kavi vraćali smo se na istu temu. Govorio je da Napredak ne smije ostati samo uspomena i da je došlo vrijeme da ponovno okupimo ljude.
Ivica je od samog početka dijelio taj entuzijazam. Rekao je da će se potpuno uključiti ako Franjo preuzme sportski dio priče, a ja odgovornost predsjednika. Tako su zapravo nastale prve konture današnjeg Napretka.
Od tih razgovora, preko brojnih kava i sastanaka, do svibnja 2022. godine sazrela je odluka.
A ostalo je, kako se kaže, povijest.
🎙️Postoji li utakmica koju nikada nećete zaboraviti?
🗣️Naravno.
Mnogi će očekivati da spomenem finale Kupa Bosne i Hercegovine ili neku od europskih utakmica.
Ali nije tako.
Najdublje mi je u sjećanju ostala naša prva službena utakmica nakon ponovnog pokretanja kluba u Federalnoj ligi.
To možda nije bila utakmica o kojoj su pisali mediji.
Nije se igralo za trofej.
Ali za nas je značila mnogo više od običnog prvenstvenog susreta.
Bio je to trenutak kada je OK Napredak Odžak ponovno službeno izašao na teren.
U toj momčadi igrali su naši dečki, ljudi koji su se okupili iz ljubavi prema klubu i želje da ponovno pokrenemo odbojkašku priču u Odžaku. Uz njih je bio i Vidović, vrhunski tehničar, igrač europske kvalitete, koji je svojim iskustvom i kvalitetom dao posebnu vrijednost toj prvoj generaciji obnovljenog Napretka i koji je i dan danas nezamjenjivi dio našeg tima.
Kada danas pogledam tu momčad, ne vidim samo igrače.
Vidim skupinu ljudi koja je vjerovala u ideju.
Možda tada nismo imali najbolje uvjete.
Možda nismo imali najjači sastav u povijesti kluba.
Ali imali smo ono što se ne može kupiti.
Imali smo srce.
Imali smo zajedništvo.
I imali smo želju da ponovno vratimo Napredak tamo gdje pripada.
Zato rezultat te utakmice danas gotovo nitko i ne pamti.
Ali svi koji su bili dio toga razdoblja pamte osjećaj.
Osjećaj da je Napredak ponovno živ.
I upravo je to bio početak svega što smo zajedno ostvarili u godinama koje su uslijedile.
🎙️Malo koji sportski klub u Bosni i Hercegovini može se pohvaliti da je izdao vlastitu monografiju. Zašto Vam je taj projekt bio toliko važan?
🗣️Klub bez povijesti nema ni budućnost.
Kada smo krenuli u izradu monografije "50 godina odžačke odbojke", željeli smo učiniti nešto što daleko nadilazi jedan sportski rezultat.
Željeli smo sačuvati uspomene.
Sačuvati imena ljudi koji su desetljećima gradili odbojku u Odžaku.
Sačuvati fotografije, priče i događaje koji bi, da ih nismo zapisali, možda zauvijek bili izgubljeni.
Mislim da smo tim projektom napravili nešto veliko ne samo za Napredak nego i za bosanskohercegovačku odbojku.
Monografija nije knjiga o jednom predsjedniku.
Nije knjiga o jednoj generaciji.
To je knjiga o pedeset godina ljubavi prema odbojci.
I iskreno vjerujem da će tek za dvadeset ili trideset godina ljudi shvatiti koliko je taj projekt bio vrijedan.
🎙️Kada ste ove sezone prvi put pomislili: "Ove godine osvajamo Kup Bosne i Hercegovine"?
🗣️Vjerovali ili ne, prilično rano.
Ne zato što sam podcjenjivao naše protivnike.
Naprotiv.
Bosna i Hercegovina ima kvalitetne klubove i odlične igrače.
Ali nešto se ove godine osjećalo drukčije.
To se vidjelo u očima naših igrača.
Vidjelo se u radu stručnog stožera.
Vidjelo se na svakom treningu.
Nitko nije govorio o tome.
Ali osjećalo se.
Kao da su svi u sebi nosili istu misao.
Da je došlo vrijeme.
Ne zbog sebe.
Nego zbog kluba.
Zbog svih generacija koje su sanjale taj pehar.
Zbog navijača.
Zbog ljudi koji su godinama ulagali svoje vrijeme i ljubav u Napredak.
Kada predsjednik vidi takvu odlučnost kod igrača, onda jednostavno osjeti da se događa nešto posebno.
I srećom, taj osjećaj nije prevario.
🎙️Pretpostavljam da uz sve ozbiljne trenutke postoji i poneka anegdota koju ćete zauvijek pamtiti?
🗣️Naravno.
Bez toga nema sporta.
Jedna od njih dogodila se tijekom našeg gostovanja u Ateni u Grčkoj u utakmici Lige prvaka.
Bilo je rano jutro.
Svi su bili u dubokom snu.
Jedan član naše ekspedicije izašao je iz hotelske sobe slučajno, takav bunovan bio je uvjeren da nije izašao iz sobe.
Vrata su se, naravno, zatvorila.
Ključ je ostao unutra.
A on ispred sobe...
U pidžami.
Silazi na recepciju pokušavajući objasniti što se dogodilo.
Recepcionar govori grčki slabo engleski.
Onakav bunovan govori je na svim mogućim jezicima da mu objasni što se desilo.
Razgovor je trajao dovoljno dugo da se recepcionar zabrinuo i skoro zvao policiju (dokaz kamere) iz hotela.
Kako je sve završilo?
To neka ipak ostane među nama.
Svaka momčad ima svoje male tajne.
Ali upravo takvi trenuci stvaraju ono prijateljstvo koje se ne može kupiti.
Danas se toj situaciji svi iskreno nasmijemo.
A vjerujem da će ostati jedna od priča koje ćemo prepričavati još mnogo godina.
🎙️Kada biste se danas mogli vratiti u 2022. godinu i ponovno sjesti za onaj stol u onom lokalu, gdje ste sjedili Vi, Franjo Pirkl, Ivica Grgić, trener i još nekoliko zaljubljenika u odbojku, što biste poručili sebi iz tog vremena?
🗣️Vjerojatno bih se samo nasmijao.
Jer kada danas pogledam što smo tada planirali, a što smo uspjeli ostvariti, moram priznati da ni sam ne bih vjerovao da će se sve dogoditi tako brzo.
Sjećam se tog stola kao da je bio jučer.
Nije to bio nikakav službeni sastanak.
Nije bilo zapisnika.
Nije bilo velikih govora.
Bila je samo iskrena želja nekoliko ljudi da vrate život klubu koji je svima nama toliko značio.
Pričali smo satima.
Nekada ozbiljno.
Nekada kroz šalu.
Ali uvijek smo se vraćali na isto pitanje.
"Možemo li ponovno probuditi Napredak?"
Franjo je bio čovjek koji je stalno vraćao tu temu.
Gotovo nije bilo zajedničke kave da nije rekao: "Moramo krenuti."
Ivica je odmah vidio da to ne smije biti samo sportski projekt.
Govorio je kako klub mora ponovno dobiti identitet, kako ljudi moraju ponovno osjetiti emociju i kako Napredak mora biti priča cijeloga grada.
Ja sam tada najviše razmišljao o odgovornosti.
Znao sam da nije dovoljno samo osnovati upravu ili prijaviti momčad za natjecanje.
Ako krenemo, moramo biti spremni izgraditi ozbiljan klub.
I rekao sam sebi jednu stvar.
Ako ovo radimo, radit ćemo pošteno.
Ili nikako.
Danas mogu reći da se toga nismo odrekli ni jednog jedinog dana.
🎙️Tijekom ove četiri godine bilo je mnogo velikih trenutaka. Postoji li jedan koji ćete pamtiti cijeloga života?
🗣️Teško je izdvojiti samo jedan.
Naravno da ćete zauvijek pamtiti prvi osvojeni Kup Bosne i Hercegovine.
Pamtit ćete europske utakmice.
Pamtit ćete pune tribine.
Ali iskreno...
Najviše ću pamtiti ljude.
Pamtit ću sastanke koji su završavali iza ponoći.
Pamtit ću kako smo nakon posla dolazili u dvoranu i ostajali do kasno navečer.
Pamtit ću prve treninge.
Prve registracije igrača.
Prve sponzore koji su nam pružili ruku kada još nismo imali rezultate kojima bismo se mogli pohvaliti.
Pamtit ću svaki stisak ruke ljudi koji su rekli:
"Vjerujemo vam."
Takve stvari čovjek ne zaboravlja.
🎙️Koliko Vas je ova priča promijenila kao čovjeka?
🗣️Mislim da me naučila još većem strpljenju.
U sportu naučite da ništa veliko ne dolazi preko noći.
Naučite prihvatiti i pobjedu i poraz.
Naučite slušati ljude.
Naučite donositi teške odluke.
Ali ono najvažnije što sam naučio jest da nijedan čovjek nije dovoljno velik da sam napravi ono što može napraviti dobra ekipa.
To je najveća životna lekcija koju mi je dao Napredak.
🎙️Danas Vas neki nazivaju najuspješnijim predsjednikom u novijoj povijesti kluba. Kako gledate na takve riječi?
🗣️Iskreno...
Nikada nisam razmišljao o tome.
Ne želim da se ovo razdoblje pamti po jednom predsjedniku.
Volio bih da se pamti po jednoj generaciji ljudi.
Po upravi.
Po trenerima.
Po igračima.
Po navijačima.
Po svima koji su vjerovali da je moguće.
Jer kada jednoga dana dođe netko drugi, želim da ima još bolje uvjete nego što smo ih mi imali.
To će biti pravi pokazatelj da smo napravili dobar posao.
🎙️Što biste željeli da Vaši nasljednici nikada ne zaborave?
🗣️Da je klub uvijek ispred svakoga od nas.
Ispred predsjednika.
Ispred uprave.
Ispred igrača.
Ispred svih pojedinaca.
Svi smo mi samo prolaznici.
Netko će biti predsjednik četiri godine.
Netko osam.
Netko će odigrati jednu sezonu.
Netko deset.
Ali Napredak mora ostati.
To je jedino važno.
Ako se ikada izgubi taj osjećaj, onda će se izgubiti i ono što ovaj klub čini posebnim.
🎙️Na kraju, kako biste u jednoj rečenici opisali posljednje četiri godine?
🗣️Ne bih ih opisao kao četiri godine.
Opisao bih ih kao ostvareni san.
San nekoliko ljudi koji su jednog proljetnog dana 2022. godine sjedili za stolom u jednom lokola i vjerovali u nešto što je tada mnogima izgledalo nemoguće.
Danas, kada pogledam našu djecu u omladinskom pogonu, pune tribine, navijače koji putuju s nama diljem Bosne i Hercegovine i Europe, igrače koji s ponosom nose grb Napretka i ljude koji ponovno s osmijehom izgovaraju ime našega kluba...
Znam da je vrijedilo.
Vrijedio je svaki sastanak.
Vrijedila je svaka neprospavana noć.
Vrijedio je svaki prijeđeni kilometar.
Vrijedila je svaka teška odluka.
Jer iza svega toga nije ostao samo sportski rezultat.
Ostao je klub.
Ostali su ljudi.
Ostala je zajednica.
I ostala je vjera da Odžak može.
Ako me jednoga dana netko bude pitao što smo napravili u ove četiri godine, neću prvo govoriti o peharima.
Reći ću da smo vratili ponos.
Da smo vratili vjeru.
Da smo vratili Napredak tamo gdje pripada.
A sve ostalo bit će zapisano u povijesti.
🗣️Ako je ovaj razgovor nešto pokazao, onda je to činjenica da uspjeh OK Napredak Odžak nije priča o jednom predsjedniku, jednom treneru ili jednom igraču. Ovo je priča o ljudima.
O suradnicima koji su od prvoga dana vjerovali da je moguće ponovno pokrenuti klub.
O Franji Pirklu, koji je bio jedan od glavnih inicijatora ove priče i čovjek koji je svojom predanošću dao nemjerljiv doprinos njezinu razvoju.
O Ivici Grgiću, koji je od prvoga dana vjerovao da Napredak mora biti više od sportskog rezultata i svojim radom izgradio prepoznatljiv identitet kluba.
O članovima Uprave, trenerima, igračima, volonterima, roditeljima, navijačima, sponzorima, institucijama i svim prijateljima kluba koji su utkali dio sebe u ono što je Napredak danas.
U samo četiri godine prošli smo put od gotovo zaboravljene sportske priče do državnog prvaka, osvajača Kupa Bosne i Hercegovine, sudionika europskih natjecanja i jednog od organizacijski najuređenijih odbojkaških kolektiva u Bosni i Hercegovini.
Ali vjerujem da naš najveći uspjeh nisu pehari.
Naš najveći uspjeh je to što smo vratili vjeru.
Vjeru da se poštenim radom, zajedništvom i ljubavlju prema klubu mogu ostvariti i oni ciljevi koji su nekada izgledali nedostižno.
Velike priče nikada ne nastaju preko noći.
One nastaju kada nekoliko ljudi sjedne za jedan stol, usudi se sanjati i bude dovoljno uporno da taj san pretvori u stvarnost.
Naša priča započela je jednog proljetnog dana 2022. godine za stolom u jednom lokalu.
Danas ta priča ima pune tribine, dječji osmijeh u školi odbojke, europske utakmice, trofeje i tisuće ljudi koji s ponosom izgovaraju ime OK Napredak Odžak.
Zbog toga svima od srca hvala.
Na povjerenju, podršci i vjeri.
Jer ovo nije kraj jednog mandata.
Ovo je tek početak jedne velike priče koja će, uvjeren sam, trajati još dugi niz godina.
Zajedno smo vratili Napredak tamo gdje pripada. Čuvajmo ga i gradimo dalje – za generacije koje dolaze.
Darko Kasap
03/08/2026
24/07/2026
15/07/2026
12/07/2026
07/07/2026
02/07/2026