PD Željezničar Sarajevo

Planinarsko društvo Željezničar je u nedjelju 26.07.2026. uspješno organizovalo planinarsku turu na Prenj, vrh Sivadija. Nas jedanaest krenulo je u ranim jutarnjim satima put Crnog polja, odakle je započela naša avantura na jednu od najljepših prenjskih panorama.

Jutro nas je dočekalo vedro i sunčano, a ugodna temperatura učinila je uspon kroz Klanac pravim užitkom. Korak po korak savladavali smo uspon, dok su se iza nas otvarali sve ljepši pogledi na prenjske vrhove. Po izlasku iz Klanca napravili smo prvu pauzu, uz kafu i nešto za prezalogajiti, kako bismo prikupili snagu za nastavak ture.

Nakon odmora nastavili smo hodati grebenom, preko izazovnog terena koji se smjenjuje između stijena i travnatih padina. Upravo na tom dijelu Prenj je pokazao svu svoju ljepotu, prostrana polja procvjetale lincure privukla su pažnju svih učesnika, a jedan naš planinar se posebno oduševio ovom prelijepom i ljekovitom biljkom 🙂.

Dolaskom na vrh Sivadija dočekali su nas oblaci i snažan vjetar. Prenj je još jednom pokazao svoj karakter. U samo nekoliko trenutaka sunce je ustupilo mjesto planinskom vjetru. Iako se na vrhu nismo dugo zadržavali, zadovoljstvo zbog osvojenog vrha nije izostalo.

Uslijedio je oprezan spust niz sipar, dionica koja je zahtijevala dodatnu pažnju, siguran korak i međusobnu podršku. Nakon što smo uspješno savladali ovaj tehnički zahtjevniji dio ture, napravili smo drugu, zasluženu pauzu tačno ispod impresivnog alpinističkog penjališta Sfinge. U zavjetrini smo odmorili, ručali, popili još jednu kafu i uživali u razgovoru okruženi veličanstvenim stijenama Prenja. Takvi trenuci najbolje podsjećaju da planinarenje nije samo osvajanje vrhova, već i uživanje u svakom koraku, svakom pogledu i dobrom društvu.

Hvala svim učesnicima na odličnoj atmosferi, odgovornom ponašanju i međusobnoj podršci tokom cijelog dana. Hvala Prenju na još jednoj nezaboravnoj turi i hvala Želji što nastavlja spajati ljude, planine i prijateljstva.

Sa tugom smo primili vijest o tragičnom stradanju pet bosanskohercegovačkih planinara na Elbrusu.

Porodicama i prijateljima nastradalih, kao i njihovom planinarskom društvu, upućujemo izraze najdubljeg saučešća.

PD Željezničar

Planinarsko društvo Željezničar u subotu je organizovalo i izvelo planinarsku turu kroz šume Igmana. Iako jutro nije obećavalo, te je isto počelo sa pravom ljetnom kišom, na kraju dana shvatismo da nije moglo bolje. Period je ljeta, te gdje drugo ići nego u duboke šume koje pružaju hlad, ali i istinski povratak prirodi. Kroz cijeli dan se pričalo o biljkama, o životinjama, o šumama, o prirodi i udisali su se njihovi mirisi. Uspon sa lijepim pauzama dobro i brzo prođe, a na Hrasničkom stanu se okrijepismo hladnom vodom za nastavak dalje avanture. Avanture koja nas odvede van svih staza, gdje smo uz pomoć busole i karte došli do Kovačkog stana. A na Kovačkom stanu biljaka nema kakvih nema. Neki od nas i nabraše vranilovke i kantariona za čaja, drugi samo uživaše u prelijepim zlatno obojenim Igmanskim livadama. Igman tada nam i reče, vrijeme vam je da se krenete spuštati, te poče svoje oblake navlačiti nad svojim šumama. Koraci se pružiše prema Malinovcu, gdje se ipak odmorilo uz kafu i lijepo društvo. Tura na kojoj se i hodalo, i odmaralo i udisala priroda dođe kraju, te krenusmo put doline i konačnog utočišta tog dana Stojčevca. Korak se pružio niz Igmanske strmine i nagibe, te jedan lijepo ispunjen dan prođe u savršenom tonu. Hvala Igmanu što nam podari svu svoju ljepotu, hvala što nam pokaže s vremena na vrijeme što je iskonska priroda, a i što nam pokaže što je doista vrijednost planinarstva. Hvala Želji što spaja ljude i prirodu.

Tekst: Medin Aljukić
Foto: Medin Aljukić, Ivana Abazović, Ivana Vlaić

Prostorije društva večeras neće biti otvorene.

Protekle nedjelje naša grupa uživala je u spoju netaknute prirode i bogate bosanske historije. Tura koja nas je provela kroz srce srednjovjekovne Bosne bila je nezaboravno iskustvo za sve učesnike.
Avanturu smo započeli u Kraljevoj Sutjeski, mjestu koje samo po sebi odiše tradicijom. Put nas je dalje vodio atraktivnom Stražarskom stazom, koja pruža savršen balans između laganog planinarenja i uživanja u šumskom ambijentu.

Posebnu svježinu turi dao je hod uz kristalno čistu rijeku Bukovicu, čiji nas je šum pratio sve do uspona prema našem glavnom cilju.

Dolaskom na Kraljevski grad Bobovac, zakoračili smo u prošlost. Na samim temeljima nekadašnje prijestolnice bosanskih kraljeva, održan je edukativni čas.

Učili smo o temeljima Bosne,važnosti Bobovca kao strateškog i kulturnog centra, te o fascinantnoj historiji koja je oblikovala našu zemlju.

Tura je bila edukativna, druželjubiva i ispunjena prirodnim ljepotama.

Hvala svim učesnicima na odličnoj energiji i vidimo se na sljedećoj stazi! Vedro!🏔️🇧🇦

Bilo nas je 16, plus jedan pas. Krenuli smo da uhvatimo zalazak sunca na grebenu, sa pogledom na grad, osvijetljeno Koševo i narandžasti horizont iza Huma i Bjelašnice. Svjetla grada i Velika kola su u jednom trenutku, na kraju dana koji još nije prešao u mrkli mrak, bila vidljiva. Gledati taj prelaz sa grebena Trebevića je nešto posebno. Ekipa je napredovala, čekala se, fotkala i svi su bili raspoloženi za šalu. Planinarske floskule su se vadile iz dubina ruksaka dok se čekala prava pauza za razmotati sendvič. Na vrhu Sofe smo se tuspasili i odmah zamakli u zavjetrinu. Iako je proljeće, noć još uvijek pripada zimi po vjetru. Tu smo izvrnuli ruksake, počastili se između sebe i krenuli niz lijehe. Neki su htjeli ostati duže od drugih, ali je pothlađivanje u obliku figure Drakuline siluete virilo iza svih nas, sa noktima od ledenica. Vakat je bio smanjiti broj zagriza po zalogaju i sporu sofru ostaviti za pored kamina. Preostali zaleđeni snijeg nam je dosađivao neko vrijeme po stazi. To je taj zadnji teški snijeg koji je poobarao bar šest-sedam stabala preko staze – neka je lakše bilo zaobići nego preskočiti, ispod nekih proći, a preko nekih prejahati. Izlaz iz ove zime je briga prirode da ni obični đir na Trebeviću ne prođe dosadno, pa ni lagano. Gegali smo se kroz šumski noćni put dok je linija drveća iznad nas usmjeravala rijeku zvijezda. Priča je upala u tišinu kao kap u more i svi su imali svoj momenat sa kosmosom nakratko. Onda je po dolasku do Pine opet izbila salva planinarskih šala i pošalica. Daj pet svima, drago i lijepo nam je bilo, dođite – doći ćemo. Do neke druge avanture, sevidjamo!

📢 OBAVJEŠTENJE ZA ČLANOVE DRUŠTVA

Poštovani članovi, obavještavamo vas da će se izvještajna Skupština društva održati u utorak, 31. 3. 2026. godine, sa početkom u 19:30h, u prostorijama društva na adresi Ključka 2.

Bilo bi nam izuzetno drago da prisustvujete u što većem broju i svojim dolaskom doprinesete radu društva.

⚽ Nakon Skupštine organizujemo i zajedničko gledanje nogometne utakmice BiH – Italija, pa se dodatno radujemo vašem dolasku, dobrom druženju i, naravno, našoj pobjedi! 🇧🇦🙌