06/09/2026
Brak se rijetko raspadne preko noći. Puno češće se ljudi jednostavno polako umore jedno od drugoga.
U svom dugogodišnjem radu s parovima vidjela sam koliko se dvoje ljudi mogu voljeti, a opet se osjećati potpuno sami jedno pored drugoga.
Umoriš se od istih razgovora. Od objašnjavanja kako se osjećaš. Od toga da govoriš, a imaš osjećaj da te druga strana više uopće ne čuje.
I onda jednostavno utihneš.
Ne zato što je sve u redu, nego zato što više nemaš snage stalno pokušavati.
Počneš primjećivati da si mirnija kada partner nije tu. Razgovarate o djeci, računima, poslu, obavezama, o svemu što treba napraviti, ali sve manje razgovarate o vama.
I možda tada pomisliš da je ljubavi došao kraj.
A možda nije.
Možda si samo izgorjela. Možda ste oboje izgorjeli.
Ako se prepoznajete u ovome, nemojte to samo gurnuti pod tepih i čekati da prođe. Nekada je jako teško vidjeti vlastiti odnos objektivno kada ste oboje već dugo povrijeđeni i iscrpljeni. Upravo zato stručna, neutralna osoba može pomoći da vidite ono što sami više ne uspijevate vidjeti i da konačno čujete što vam druga strana zapravo pokušava reći.
Vidjela sam parove koji su mi došli gotovo pred rastavom, uvjereni da među njima više nema ništa. A nakon nekog vremena gledala sam potpuno drugačije dvoje ljudi. Više bliskosti, više poštovanja, više razgovora, čak i onu toplinu za koju su oboje mislili da je odavno nestala.
Zato ne čekajte da vam postane potpuno svejedno.
Nije svaki umor kraj ljubavi.
Ponekad je samo znak da ovako više ne ide i da je vrijeme da nešto napravite drugačije.
Romana Opačić ❤️
RO Coaching
emocionalnabliskost partnerstvo parovi odnosi radnasebi ROCoaching
03/09/2026
Danas je sedam godina otkako je moja mama ponovno dobila život. ❤️
Prije sedam godina moja mama prošla je jednu od najtežih operacija u kirurgiji operaciju torakoabdominalne aneurizme.
Tada u Zagrebu nijedan vaskularni kirurg nije pristao operirati moju majku. Rizik je bio jednostavno prevelik.
Nakon konzultacija s jednim od najboljih vaskularnih kirurga na svijetu u Nürnbergu, prof. Ven Hovenom, potvrđeno je ono što su nam već rekli u Zagrebu za ovakav zahvat postoji jedan jedini i najbolji izbor: prof. dr. Lazar Davidović u Beogradu.
Bila je to preporuka koja je mojoj mami spasila život. I ne znam postoji li riječ dovoljno velika za zahvalnost koju osjećam prema tom čovjeku. Jer zahvaljujući njemu, sedam godina poslije, ja još uvijek imam svoju mamu. ❤️
A kad kažem „moja mama“, imam potrebu ustati dok pričam o njoj.
Metar i šezdeset i nešto žene. Bez pet organa. Više od 20 operacija iza sebe. A gromada od žene. Moj najveći borac, moj uzor, moj heroj i moj najbolji prijatelj.
Ona je moj oslonac i moje sigurno mjesto. Nas dvije nemamo tajni. Koliko god kilometara bilo između nas, ona po mom glasu zna kada nisam dobro.
Mama, hvala ti što me dočekuješ, što mi spremaš moja omiljena jela i što se ljutiš jer opet hodam bez šlapa. 😄❤️ Hvala ti što brineš jesam li stigla, jesam li jela i zašto se nisam javila. Hvala ti što se mogu osloniti na tebe, što se tako brineš o tati i što voliš i poštuješ moje prijatelje jer znaš koliko su meni važni.
Hvala ti što se svakom mom dolasku raduješ i što, koliko god godina imala, kraj tebe mogu jednostavno biti tvoje dijete.
Hvala ti što si me naučila što znači biti snažna, ali i što kraj tebe smijem biti slaba.
Hvala ti što dišeš. Hvala ti što postojiš. Samo mi još dugo poživi. Ništa više ne tražim. Jer dok god imam tebe, imam svoje najvažnije mjesto na svijetu. ❤️
Sedam godina poslije još si ovdje. A meni to znači sve.
Mama, volim te više nego što riječi mogu izgovoriti. ❤️Romi