PD Belveder

Naš Mišo:
„Uspon na Mont Blanc za mene nije bio samo fizički, već i ogroman psihički napor. Borba s hladnoćom, strah od opasnih dionica poput Grand Couloira i konstantni oprez stvaraju golemu napetost. Izdržao sam sate hoda na temperaturama ispod nule , s polovicom manje kisika nego inače, stekao iskustvo za cijeli život.
Na samom vrhu ta napetost puca i suze su same krenu od sreće.
Sa vrha puca u krug od 360 stupnjeva – svi ostali golemi alpski vrhovi odjednom izgledaju niski i podređeni. Osjećaj da stojim na najvišoj točki Alpskog masiva dao mi je nevjerojatan osjećaj slobode i postignuća.
Uspješni i zadovoljni smo se svi spusti nazad do Chamonix a zatim i svojim kućama i obiteljima kojj su nas s nestrpljenjem iščekivali.“

Tura se sastojala od povezana dva dijela u trajanju od 8 dana

Prvi dio sam sa ostlim kolegama odradio u Italiji, M***a Rosi, gdje smo popeli vrh Pinta Gniifetti zbog aklimatizacije i pripreme tijela na veću nadmorsku visinu kako ne bi imali problema sa visinskom bolesti. Na vrhu se nalazi planinarski dom Capanna Regina Margherita na nadmorskoj visini od 4554 metra, što ga čini najvišim planinarskim domom i najvišom građevinom u Europi. Uspon do Capanne Margherite tehnički nam nije bio zahtjevan, ali je bio iznimno naporan zbog ekstremne visine i zahtijeva kretanje u navezu preko ledenjaka.

Nakon toga odlazimo u Francusku, Chamonix, odakle kreće naša tura uspona na Mont Blanc..

Prvi dan se penjemo do planinarskog doma Tête Rousse smještenog na 3.167 metara nadmorske visine u masivu Mont Blanca u francuskim Alpama. Inače ovaj objekt služi kao prva nezaobilazna točka i prenoćište na klasičnoj ruti (Voie Normale) prema vrhu Mont Blanca.

Drugi dan krećemo dalje u ranim jutarnjim satima prema planinarskom domu Goûter koji je najviši planinarski dom u Francuskoj, smješten na impresivnih 3.835 metara nadmorske visine na masivu Mont Blanc. Ovaj futuristički dom ključna je i nezaobilazna točka za alpiniste koji se penju na vrh Mont Blanc preko njegove najpopularnije, „normalne rute“ (Voie Normale).
Na putu prema pl. domu Gouter, oprezno smo prošli zloglasni kuloar Grand Couloir (poznatog i kao „Kuloar smrti“), koji je izložen čestim odronima kamenja.

Nakon odmora u navedenom domu, krećemo na uspon između 02:00 i 03:00 sati ujutro kako bi na sam vrh došli oko izlaska sunca i kako bi silazak odradili prije nego što sunce previše omekša snijeg.
Uspon od planinarskog doma Goûter (3.835 m) do samog vrha Mont Blanca (4.810 m) bio je završni i najveličanstveniji dio rute. Iako tehnički umjeren, ovaj dio uspona u potpunosti se odvijao po snijegu i ledu , zbog čega smo hodali u u navezu (povezani užetom), s derezama na nogama i cepinom u ruci. Za uspon na vrh smo trebali malo više od 6 sati a za povratak 4 sata.

Bravo Mišo!! Milorad Miso Pesic