Ivica Tadijanov - Cyber Coaching

Nije napredak samo ono što piše na utegu.

Ako si jučer radio lateralno letenje s 5 kg, a danas sa 7,5 kg, to samo po sebi ne znači da si postao snažniji.

Ako si s većom kilažom skratio opseg pokreta, promijenio formu i ubrzao izvođenje, zapravo uspoređuješ dvije potpuno različite izvedbe.

Govoriti o stvarnom napretku možemo samo ako vježbu izvodimo sa većim opterećenjem ali sa istom formom, u istom opsegu pokreta i u jesnakom tempu izvođenja.

Upravo zbog toga tempo nije nebitan detalj. On nam omogućuje precizno praćenje progresije kroz vrijeme.

Kao opću smjernicu možeš uzeti:
* 1 sekunda podizanje
* 0,5–1 sekunda zadrška
* 2sekunde spuštanje
* 1 sekunda zadrška u početnoj poziciji

Ne mora svaka vježba biti izvedena baš ovim tempom, ali ono što je važno jest da tempo bude standardiziran tj. jednak u svakoj sesiji.

Jer ako želiš precizno mjeriti/pratiti napredak, onda moraš biti siguran da uspoređuješ isto s istim.

Ako želiš naučiti kako kvalitetno trenirati i progresirati bez nasumičnog dizanja kilaže, javi mi se porukom TEMPO.

Dogovorit ćemo termin za poziv, proći kroz tvoja dosadašnja iskustva i ciljeve, a ja ću ti iskreno reći mislim li da ti mogu pomoći.

Zgibovi su odlična vježba, ali ako si početnik onda tu definitivno poatoji bolja opcija za trening leđa.

Ja zagovaram rad na lat mašini jer je na njoj puno jednostavnije pratiti i ostvarivati progresiju, a sama izvedba vježbe je puno stabilnija. Veća stabilnost će nam omogućiti veću mišićnu aktivaciju, a veća mišićna aktivacija će nam omogućiti i veći mišićni rast. Na lat mašini možeš precizno povećavati opterećenje pa samim time i bolje kontrolirati pokret.

Ali jasno mi je da nemaju svi pristup lat mašini.

Zato, ako si osuđen na zgibove, a još nemaš dovoljno snage za kvalitetna ponavljanja, možeš si pomoći gumom.

U ovom reelu pokazujem ti 3 načina na koja možeš koristiti gumu kao asistenciju kod zgibova.

Guma će ti omogućiti da izvedeš kvalitetan pokret, napraviš dovoljan broj ponavljanja i s vremenom smanjuješ količinu pomoći tako što ćeš koristiti sve slabiju gumu.

Probaj ova tri načina i javi mi koji tj najviše odgovara.

Ne moraš mi reći koliko imaš kilograma. Samo mi pokaži što ti je u košarici.

Hrenovke, paštete, keksi, sokovi, grickalice, pudinzi...

I onda ide:
“Ne znam zašto se debljam.“
“Imam spor metabolizam.“
“Jedem stvarno malo.”
“Meni se lako hvata.”
“Ništa ne jedem, a kile ne idu dolje.“

Jedeš care... I to jedeš ono najgore smeće. Ali si se toliko navikao na to da više ni ne primjećuješ što zapravo jedeš.

Ne kažem da nikad ne smiješ pojesti pizzu, čokoladu ili popiti pivo. Ali ako ti je takva hrana svakodnevica, onda ti je i višak kilograma sasvim logična posljedica te svakodnevice.

I zato nemoj tražiti još jednu dijetu. Nemoj tražiti čaj za topljenje masti. Nemoj tražiti “hack“ za ubrzavanje metabolizma.

Prvo pogledaj u svoju košaricu.

Jer ono što svakodnevno stavljaš u nju, prije ili kasnije završi u tebi. A ono što mjesecima i godinama stavljaš u sebe, prije ili kasnije postane dio tebe.

Ne možeš svaki dan hraniti problem i onda se čuditi što problem raste.

PRESTANI SI UNIŠTAVATI RAMENA

Ozbiljno.

Ako tijekom lateral raisea aktivno guraš ramena prema dolje jer si negdje čuo da tako treba da bi “isključio trapezijus“ i bolje izolirao srednje rame, onda znaj da si radiš više štete nego koristi.

Inhibiranje trapezijusa će samo dovesti do problema. Neće tu doći do akutne povrede, ali kumulativnim efektom ćeš dugoročno stvoriti problem koji će kompromitirati napredak kod svih potisaka.

Tvoja lopatica se treba kretati i tvoja nadlaktica se treba kretati. I njihovo kretanje treba biti međusobno koordinirano.

To koordinirano kretanje lopatice i nadlaktice nazivamo skapulohumeralni ritam i ukoliko ga narušiš inhibiranjem trapezijusa, vrlo vjerojatno ćeš završiti sa ozljedom ramena.

Zato umjesto da ramena zaključavaš prema dolje i ruke dižeš strogo pored tijela, napravi ovo:

- ruke postavi malo ispred tijela
- dopusti lopaticama da se prirodno kreću
- nemoj namjerno “zaključavati“ ramena prema dolje
- napravi blagu vanjsku rotaciju u ramenima tako da palčevi budu blago okrenuti prema gore
- koristi raspon pokreta koji možeš kontrolirati bez boli

I zapamti jednu stvar:
Trapezijus nije neprijatelj i ne moraš ga “ugasiti“ da bi dobro “pogodio” deltoide.

Ako želiš dugoročno zdravo i funkcionalno rame, cilj nije izolirati mišić pod svaku cijenu. Cilj je trenurati ga kroz pokret koji tvoje tijelo može kvalitetno podnijeti i progresivno opteretiti.

Probaj ovo na sljedećem treningu.

Nije problem u roštilju, nije problem u pivu i nisu problem kumovi koji su došli u subotu.

Problem je što ti svaki put kada se pojavi prilika za uživanje automatski ugasiš mozak i prepustiš se onome što ti se u tom trenutku jede i pije.

I onda kažeš: “Ne mogu se držati plana prehrane.“

Možeš, samo još nisi naučio upravljati samim sobom.

Jer disciplina nije kada ti je lako reći NE. Disciplina je kada možeš reći: „Da, ovo bih sad rado pojeo, ali neću.“

I da ne bude zabune, nisam za život bez uživanja. Volim dobro pojesti, volim popiti pivo i volim druženja s meni bliskim ljudima.

Ako ti ne možeš stati pred pun stol hrane i sam odlučiti koliko ćeš pojesti, onda problem nije u hrani.

Problem je u tome tko je gospodar tvog tijela.

A nakon 20, 30 ili 40 godina života valjda je vrijeme da to napokon budeš ti.

Ne treba ti još jedna dijeta.

Treba ti kontrola.

Ako si naučio izvoditi jedan set vježbi to ne znači da si naučio trenirati. A upravo to je zamka u koju mnogi upadnu.

Ja treniram već 18 godina i svaki dan naučim nešto novo. Osim toga, postoji jedna stvar koju je puno teže naučiti, a to je kako ostati dosljedan kada više nema nikoga tko te prati i kada nikome ne trebaš “polagati račune”.

Zato u mom programu postoje dvije vrste ljudi.

Jedni nakon nekoliko mjeseci kažu:
„Naučio sam dovoljno. Sad mogu sam.“

I to je sasvim u redu.

Ali drugi prepoznaju ono što coaching zapravo donosi.

Ne samo znanje, nego odgovornost, kontrolu, povratnu informaciju i pritisak da svaki trening odradiš kako treba.

Jer velika je razlika kada znaš da ćeš nakon treninga morati poslati snimku. Kada znaš da će netko vidjeti jesi li napravio ono što je dogovoreno. Kada znaš da ćeš morati objasniti zašto nešto nisi odradio i kada znaš da će netko primijetiti da si zadnjih nekoliko treninga počeo „fušariti“.

Jedan moj klijent mi je rekao nešto što to savršeno opisuje:
„Znaš kad upalim kameru, imam osjećaj kao da si ti tamo i da me gledaš. Onda se nekako baš potrudim napraviti sve kako treba i primijeniti korekcije koje si mi poslao.“

E upravo to je velika vrijednost coachinga.

Nije samo stvar u tome da bez mene ne znaš trenirati. Stvar je u tome da uz mene svaki trening ima veću razinu odgovornosti i stvar je u tome da znaš da u svakom trenutku imaš nekoga u koga možeš pogledati kada ti zatreba pomoć.

A upravo zbog toga se dobar dio onih koji odluče nastaviti sami, zapravo vrlo brzo vrate u program jer shvate da nije problem samo u tome što ne znaju što trebaju raditi već je problem što bez sustava, kontrole i odgovornosti nije uvijek lako napraviti ono što znaš da trebaš napraviti.

Ako želiš trenirati samostalno, ali želiš jasno vodstvo, kvalitetan plan i razumjeti kako i zašto nešto radiš u treningu pošalji mi poruku TRENER i javim ti se da vidimo možemo li surađivati.

Svi žele rezultat ali malo tko želi proces koji do tog rezultata vodi.

Želimo dobro tijelo, ali bez odricanja. Novac bez godina rada, znanje bez učenja, pogled s vrha bez penjanja…

I zato stalno tražimo neko „čudo“.

Tabletu, čaj, novu dijetu, novu vježbu, novi program, neki hack koji će sve ubrzati…

A rješenje nije tako zabavno i brzo. Čudo koje tražiš najčešće se nalazi upravo u onome što ti se ne da raditi.

U treningu koji odradiš i onda kada ti se ne trenira. U obroku koji pojedeš iako bi radije naručio nešto drugo. U učenju koje ponavljaš iz dana u dan. U poslu koji moraš napraviti iako ti nije zanimljiv.

Ne treba ti uvijek nešto novo.

Treba ti sposobnost da dovoljno dugo radiš ono što već znaš da trebaš raditi.

Jer rezultat najčešće ne dolazi iz jednog velikog poteza već iz stotina malih, dosadnih i ispravnih odluka koje većina ljudi nije spremna dovoljno dugo ponavljati.

Svi žele pogled s vrha, ali malo tko je spreman penjati se.

“Samo 3 treninga tjedno? Pa to je premalo…”

Ovo je jedna od najčešćih zabluda s kojom se susrećem.

Ako imaš posao, obitelj i druge obaveze, cilj treninga ne bi trebao biti da treniraš što više, nego da iz onoga vremena koje imaš izvučeš maksimum.

4 treninga tjedno mogu biti odlična opcija za rekreativca.

Ali 3 treninga tjedno mogu biti i više nego dovoljna za ozbiljan napredak.

A čak i 2 kvalitetno isplanirana treninga mogu napraviti ogromnu razliku ako su pravilno programirana i ako ih dosljedno provodiš.

Problem nije u tome što treniraš “samo” 2 ili 3 p**a tjedno.

Problem nastaje kada misliš da moraš trenirati 5–6 p**a tjedno da bi imao rezultate, pa zbog toga napraviš plan koji ne možeš dugoročno održavati.

Ne treba ti više treninga. Treba ti bolji trening.

Trening koji odgovara tvom rasporedu, tvom cilju, tvojoj razini i vremenu koje realno možeš izdvojiti.

Jer nije poanta imati savršen program na papiru.

Poanta je imati program koji ćeš stvarno provoditi mjesecima i godinama.

Ako želiš da ti netko složi upravo takav trening i vodi te kroz cijeli proces, pošalji mi poruku “TRENING” i saznaj kako možeš postati dio mog online coaching programa.

Da danas mogu razgovarati sa sobom od prije 15 godina, rekao bih mu jednu stvar:

Ne moraš sve naučiti na teži način.

Ja sam godinama učio kroz pokušaje, pogreške, nepotrebne treninge, krive informacije i eksperimentiranje.

Radio sam više nego što je trebalo.
Trenirao češće nego što je bilo potrebno.
Mijenjao vježbe jer sam mislio da je „pump” dokaz dobrog treninga.
Komplicirao prehranu.
I trošio ogroman broj sati na stvari koje danas znam da nisu bile vrijedne tog vremena.

Danas znam da do rezultata ne dolaziš tako da radiš što više, nego tako da radiš ono što je potrebno.

Dobar trening nije onaj nakon kojeg si najviše umoran.

Dobra vježba nije ona nakon koje najviše „gori”.

Dobra prehrana nije ona koju možeš izdržati 4 tjedna.

A dobar program nije onaj koji izgleda brutalno na papiru.

Dobar program je onaj koji je prilagođen tebi, tvom životu, tvom vremenu i tvom cilju i koji možeš provoditi dovoljno dugo da napraviš ozbiljan rezultat.

I upravo zato danas smatram da je trener puno više od osobe koja ti napiše trening.

Trener ti treba skratiti put.

Treba ti pomoći da izbjegneš godine lutanja, ispraviti ono što radiš pogrešno, objasniti ti zašto nešto radiš i držati te odgovornim za ono što si odlučio postići.

Ne moraš ponavljati greške koje su obilježile moje početke.

Ako želiš da zajedno složimo plan koji će odgovarati tvom cilju i tvom životu, pošalji mi poruku „TRENER“ i javit ću ti se.