Planinarstvo su ljudi

12. 🌍 MAROKO 2026: Maroko koji ostaje u nama-povratak i noć u Amsterdamu😴

Maroko nas je na početku dočekao kao potpuno drugačiji svijet – živahan, prebučan i vrlo kaotičan. No vrlo brzo otkrili smo njegovu posebnu ljepotu i ritam života.
Upoznali smo zemlju u kojoj se život ne odvija uvijek prema našim pravilima i navikama, ali se zato živi s mnogo neposrednosti i ljudskog kontakta.
Iznenadile su nas zelene doline, prostrana polja, uređeni parkovi, pustinjski krajolici i gradovi koji posebno ožive nakon zalaska sunca.
Maroko je zemlja snažnih mirisa i okusa, jarkih boja i glasne ulične energije, ali i mjesta na kojima vlada gotovo nestvarna tišina. Zemlja je to u kojoj se tradicija ne čuva samo kao uspomena, nego se živi svakoga dana.
Povratak kući donio je mnogo više od fotografija i uspomena. Ovaj pohod bio je spoj planinarskog izazova, upoznavanja nove kulture i zajedničkog iskustva koje će dugo ostati u sjećanju svih članova.
Uspješan uspon svih 18 planinara na Jebel Toubkal potvrda je dobre pripreme, kvalitetnog vodstva i zajedništva koje je krasilo cijelo putovanje.
Osvojeni Toubkal ostat će upisan kao velik planinarski uspjeh, ali isto tako i sjećanje na međusobnu podršku, smijeh, cjenkanje na tržnicama, čaj od mente, miris cimeta i šafrana, glazbu s ulica Marakeša i beskrajno pustinjsko nebo.
Jer neka putovanja završe povratkom kući, a neka u nama nastavljaju živjeti još dugo.
Maroko 2026. zasigurno je jedno od njih.

11. 🌍 MAROKO 2026: Mirisi, okusi i boje Maroka
Jedan od najjačih dojmova putovanja bila je marokanska kuhinja. Ako je Maroko zemlja kontrasta, onda se oni možda najbolje mogu osjetiti upravo na tanjuru. Okusi su snažni, mirisni i slojeviti, a začini nisu tek dodatak jelu – oni su njegov karakter. Kušali smo tradicionalnu piletinu s bademima i šećerom, začinjenu đumbirom, šafranom i cimetom, koji stvaraju nevjerojatno aromatične kombinacije. Na jelovniku su se izmjenjivali tadžin i kuskus, jela koja su postala svojevrsni simbol marokanske kuhinje. Marokanski čaj od mente nije samo napitak, nego pravi mali obred. Poslužuje se s mnogo šećera i ulijeva iz visine, često s udaljenosti od gotovo jednog metra, stvarajući pjenu i pokazujući vještinu onoga tko ga poslužuje. Čaj se pije polako, uz razgovor i druženje, baš kao što se u Maroku općenito cijeni vrijeme provedeno s ljudima.

Jela su se posluživala u slijedovima, a posljednji je gotovo uvijek bio rezerviran za kriške dinja i lubenica. Jeli smo ih svakodnevno, slatke, sočne i savršeno osvježavajuće nakon dana provedenih na temperaturama oko 40 °C. Voda se posluživala u bočicama, no u zemlji u kojoj su velike vrućine svakodnevica, ubrzo bi i ona postala sobne temperature. Marokanske tržnice, soukovi, posebno su iskustvo. Na jednom mjestu možete pronaći gotovo sve – od začina, čajeva i suhog voća do tepiha, kože, rukotvorina, nakita i suvenira. Sve je pritom posebno složeno, aranžirano i izloženo, gotovo kao da je svaki štand mala galerija. U soukovima smo se vrlo brzo upoznali i s posebnom vrstom komunikacije – cjenkanjem. Ono se ne doživljava kao neugodna obveza, nego kao svojevrsna umjetnost i ulična interakcija u kojoj obje strane uživaju. Priznajemo, brzo smo se „navukli” na cjenkanje i s ponosom prepričavali svoje uspjehe, uspoređujući tko je što kupio i za koliko.U tim smo razgovorima shvatili da jezik nije uvijek prepreka. Uz osmijeh, gestu, nekoliko riječi i puno dobre volje lako se uspostavlja kontakt. Marokanci očito uživaju u susretu s ljudima, razgovoru i toj maloj igri pregovaranja. Souk tako nije samo mjesto kupnje – on je prostor susreta, komunikacije i svakodnevnog života.

I, naravno, u toj smo priči i mi profitirali – iako smo posljednjeg dana ostali gotovo bez ijednog centa. Euri su ostali u Maroku, ali kući smo ponijeli mnogo više: veliko iskustvo, toplinu, ljubav, sjećanja i spoznaju da su ljudi, unatoč svim razlikama, zapravo svugdje isti. Svugdje postoje sudbine, borbe, radosti, brige i ljubav. A upravo su ti ljudski susreti ono što od putovanja napravi priču koju još dugo nosimo sa sobom.

10. 🌍 MAROKO 2026: Sahara
Uz ovakve fotografije svaka riječ je suvišna.
Sahara – jahanje deva
Turistička agencija iz Marakeša došla je po nas i naše putovanje nastavilo se do ruba Sahare, gdje nas je čekao jedan od najupečatljivijih doživljaja cijelog putovanja.
Jahanje na devi bio je vrhunac našeg putovanja koji je omogućio potpuni doživljaj i osjećaj marokanske pustinje. Tradicionalne nomadske marame osigurane su na licu mjesta ako ih
želite nositi tijekom jahanja deva. Nakon tog novog iskustva slijedilo je kupanje u bazenu uz osvježavajuće napitke te večera i glazbeni i zabavni program kojim smo dočekali kasnu noć u pustinji.

Marakeš i turističke radosti uz slapove Ouzoud. Šetnja prirodom s vodičem, plovidba u blizini slapova, tradicionalni ručak, slikoviti pogledi i susreti s divljim berberskim majmunima.

8. 🌍 MAROKO 2026: Zemlja kontrasta - Fes, grad u gradu

U Fesu, jednom od najstarijih kraljevskih gradova Maroka, proveli smo dva dana. Njegova medina, zaštićena kao UNESCO-ova svjetska baština, sa svojim uskim ulicama, soukovima,
zanatskim radionicama i mirisima začina pružila nam je autentičan pogled na život koji se stoljećima nije mnogo promijenio. Prolazeći njezinim soukovima, imali smo osjećaj da istodobno hodamo kroz povijest poznatu iz filmova i kroz živu svakodnevicu. U uskim
ulicama ljudi i danas žive, rade, kupuju, prodaju i druže se, dok kroz njih prolaze magarci koji služe za prijevoz robe ondje gdje automobili ne mogu. Medina Fesa smatra se jednom od
najvećih pješačkih zona na svijetu, a njezin labirint uličica pravo je mjesto za izgubiti se. Fes je poznat po tradicionalnim zanatima: izradi kože, keramike, mozaika, bakrenih predmeta, tepiha i tekstila. U medini se još uvijek mogu vidjeti male radionice u kojima se
proizvodi izrađuju ručno. Sve smo to imali priliku vidjeti uživo – od vještih obrtnika do tradicionalnih načina obrade kože i izrade predmeta. I, na naše zadovoljstvo, iz tog smo se golemog labirinta ipak uspjeli vratiti na pravi put.
U Fesu se nalazi i Al-Qarawiyyin, povijesna obrazovna ustanova koja se često navodi kao najstarija kontinuirano djelujuća visokoškolska ustanova na svijetu. Posebno je zanimljiv
podatak da ju je u 9. stoljeću osnovala Fatima al-Fihri, žena koja je svoje nasljedstvo uložila u osnivanje džamije i obrazovnog središta.
Fes je zapravo grad u gradu – povijesni Fes sastoji se od starog Fes el-Balija i kasnijeg Fes Jdida, odnosno „Novog Fesa“, osnovanog u 13. stoljeću. U Fes Jdid nalazi se i kraljevska palača...