Astrologija & Yoga by Jelena

nova sezona JOGE u grupi kreće 16.09.20026. ako sve bude po planu. 🤞

termini i lokacija ostaju isti.

koliko slobodnih mjesta ću imati javim tu, na instagramu i na webu.

uskoro :)

link na web je u prvom komentaru, ali imajte na umu da je web u procesu redizajna 🪚🔧🔨🪏

u tako malo riječi, tako puno rečeno :)

ako zauzmemo stav da o nekome ili nečemu znamo sve, istovremeno se zatvaramo za nove spoznaje o istom.



zdrava količina sumnje je potrebna jer djeluje kao korektiv koji nam pomaže da ne zaglavimo u jednostranosti i oholosti.



pokušavajući otkloniti svaku sumnju, lako klizimo u inflaciju.



rastemo kada uspijemo izdržati napetost suprotnosti.



„znam da ne znam sve“ stav je kojim stvaramo prostor za novo — i za rast.



prepoznajemo li u ovome simboliku Jupitera i Saturna?



prepoznajemo li u ovome joga princip?

............................

za astro konzultacije kontaktirajte me porukom
ili na mail:

[email protected]

Saturn nije bez razloga prozvan malefikom. Njegov utjecaj najčešće doživljavamo kao strah, ograničenje i bol. Zbog njega naše lađe tonu, a vjera u sretan kraj polako blijedi. No nazvati ga isključivo lošim bila bi velika nepravda.

Većina ljudi živi u nesvjesnom uvjerenju da im život nešto duguje. Kada ne dobiju ono što žele, padaju u očaj i frustraciju. Neki nikada ni ne posumnjaju da želje i vrijednosti u koje se kunu možda uopće nisu njihove?! Možda cijeli život pokušavaju ostvariti tuđe ambicije i neostvarene snove.

Promatran iz te perspektive, Saturn zaista nije ništa drugo nego mučitelj.

Ipak, postoje i oni koji u određenom trenutku postave pravo pitanje. Tada Saturn skida svoju okrutnu masku i postaje vodič prema autentičnom životu.

Saturnov put nikada nije lagan. Postati autentičan zahtijeva mnogo više od jednog tečaja, nekoliko pročitanih knjiga ili kratkotrajnog zanosa.

Ali ako izdržimo, uložimo trud i ne izgubimo vjeru, Saturn nas nagrađuje bogato i velikodušno. To je neupitno.

Tko ga onda naziva samo malefikom?

Možda oni koji još nisu ni postavili pitanje?

Umjesto da Saturna gledamo kao velikog malefika koji donosi samo nesreću i frustraciju, a Jupitera kao velikog benefika koji sve što dotakne pretvara u zlato, pokušajmo ih razumjeti kao par.

Oni su poput onih parova za koje kažemo da ne mogu jedan bez drugoga iako naizgled nemaju ništa zajedničko.

No, ipak oni su jedan drugome nužnost. Korektiv.

😁😁😁

o čemu govori von Franz? astrološki, njezinu rečenicu možemo objasniti kroz simboliku 6. kuće.

sjetimo se, 6. kuća je zemljana kuća, što znači da je povezana s materijalnom razinom stvarnosti. kroz zemljane kuće bavimo se radom, tijelom, financijama, opstankom, hranom itd. u ovim kućama razvijamo vrline poput strpljivosti, ustrajnosti, odgovornosti, samodiscipline i pouzdanosti. materijalna razina je najgušća razina postojanja, da se tako izrazim. da bismo stvorili bilo što, potrebno je vrijeme i sve gore nabrojane osobine. dakle, zemlja je Saturnova domena, a Saturna često opisujemo kroz težinu, frustraciju, ograničenje i naporan rad. vidimo da 6. kuća odgovara saturnovskom karakteru.

ova kuća i njezina svrha često se banaliziraju. da bismo shvatili njezin smisao, moramo malo upregnuti svoj misaoni aparat i sposobnost simboličkog pogleda na život.

prava svrha ove kuće jest pročišćavanje. ali čega? nije čudo da nas znak djevice najčešće asocira na doslovno čišćenje, organizaciju i administraciju. no djevice nisu samo uslužni radnici, medicinske sestre, čistačice i tajnice. postoji vanjsko čišćenje i stvaranje reda, ali postoji i unutarnje čišćenje — čišćenje naše psihe. zodijak ima dvanaest znakova/kuća. prvih šest simbolički predstavljaju razvoj naše individualnosti, dok ostalih šest simbolizira naše povezivanje s drugima. šesta kuća je posljednja osobna kuća i stoga je njezin najvažniji zadatak pročišćenje i povezivanje prethodno razvijenih kvaliteta u integriranu ličnost. ona nas priprema za susret s drugima.

ovo je kuća u kojoj se susrećemo sa svojim ograničenjima i zato nam je tako mrska. nakon pete, lavlje kuće, u kojoj volimo biti centar svijeta, vrijeme je da shvatimo da granice ipak postoje i da su one svakako potrebne. primijetimo da svim zemljanim kućama prethode vatrene kuće. ako dopustimo da vatra gori bez kontrole, znamo što se događa. lavlja potreba za dramom ipak se mora malo ukrotiti. jesmo posebni, ali i svi drugi su posebni, zar ne?

vatra je područje ideja, vizija, značenja i kreativnosti na razini uma, no 6. kuća pita: možeš li svoju viziju zaista živjeti u konkretnoj, običnoj i dosadnoj svakidašnjici? jesi li povezana sa svojom svrhom dok pereš suđe, kuhaš obrok, ponavljaš te male, naporne, svakidašnje radnje i rutine? imaju li tvoj svakidašnji život, tvoj posao, tvoje tijelo i briga o njemu svrhu? zašto to radiš? da bi se osjećao voljenim, korisnim, cijenjenim, posebnim? da bi ti se drugi divili? samo zato što moraš jesti i plaćati račune? zemlja ima sposobnost potpuno ugasiti vatru... svakodnevne brige i poslovi često ubiju onu iskru u nama, iscrpe gorivo... to je tako tužno, ali tako često.

prema Jungu, osjetilna funkcija (zemlja) i intuitivna funkcija (vatra) suprotne su funkcije svijesti. ako smo intuitivni tip, osjetilna odlazi u nesvjesno, i obrnuto. bez suradnje, bez odnosa, vatra spali zemlju, a zemlja uguši vatru. vatra je razina duha. zemlja je razina mazerije. kada nema suradnje, nastaje rat. možda smo vrlo intuitivni, širokih pogleda, sposobni vizualizirati što želimo i kako bismo htjeli da nešto bude, ali bez vremena, strpljenja, razvijanja vještine, rada, discipline i praktične sposobnosti, to ostaje samo ideja.

s druge strane, možda smo marljivi, radišni, znamo kako zaraditi novac, možda smo vrlo odgovorni i možda su nas uvijek birali kao najboljeg redara u školi, no bez smisla sav naš trud na kraju postaje robija...

i zato, tijelo treba biti produhovljeno. naš rad, naši svakodnevni rituali i obaveze trebaju biti svjesni, živi i prožeti smislom. poanta nije da nam se počne sviđati ono neugodno. to je mazohizam. poanta je da možemo djelovati i kad ugoda nedostaje. to je sloboda. u suprotnom, to je prisila.

..a duh treba biti utjelovljen. naši filozofski stavovi o životu, naše grandiozne vizije o tome što je ispravno i što je moralno, nemaju nikakvu težinu ako ih ne živimo svakodnevno. to nije autentičnost. to je propovijed bez pokrića.

šesta kuća nije samo rad, red i disciplina. ona je čistilište za naš ego. bez ove kuće nema autentičnosti, nema vjerodostojnosti ni snažnog života. ovo zaista nije kuća koju trebamo preskočiti ili smatrati manje bitnom. zrela 6. kuća znači da počinjemo osjećati smisao u svojim djelovanjima, rad prestaje biti prisila i muka, svakodnevica prestaje biti teret, život prestaje biti robijanje, a disciplina prestaje biti borba sa samim sobom. to su znakovi da smo se uskladili s nečim dubljim, nečim većim od ega.

naravno, život nikad ne postaje bajka. postaje smisleniji. možda više od toga ne možemo ni tražiti. i svakako, dug je put pomirenja sa samim sobom. budimo nježni prema sebi.

&YogaByJelena