Bodysculpt by Roni Kovačić

Kad god sretnem ljude koji me poznaju dugi niz godina i poput mene prolazili su slične trenažne procese u našim razgovorima uvijek iskoči isto pitanje :

Što te boli ?

Nisam se bolje osjećao ne pamtim.

Uz sve tvoje hernije diska ?

Nemam nikakvih bolova.

Redovno treniraš ?

Duplo rjeđe i kraće nego ikada ranije međutim nisam bio ovoliko fit od dvadesetih.
Mekši sam u pokretima, počeo sam trčati, skačem a izgled mi je konstanta na visokim kcal unosima.

Gdje je tajna ?

Kako bi razumjeli odgovor moramo prvo pokušati shvatiti zašto nas utezi čine krutima ili kako klasični bodybuilding i fitnes principi utječu na našu funkcionalnost.
Prvo to su linearna kretanja u kojima ne eksploatiramo sve funkcije trupa pa njegovu stabilnost održavamo svjesnim stiskanjem i zadržavanjem daha što u prirodi ne postoji.
Drugo čovjek je biće navika, ono što čini često savladati će vještinom kako bi utrošio manje energije.
Dok smo mlađi i aktivniji problema nije bilo ili su manje vidljivi međutim s godinama manje je vremena i želje za nečim drugim ili novim aktivnostima koje bi doprinesle varijabilnosti i naše se propadanje ubrzava.
Što dulje i više nešto radimo teže je mijenjati sebe što je u biti definicija ovisnosti.
Sa druge strane možemo se i raspasti ali ostajemo dosljedni u onome što smo oduvijek radili iako isto predisponira traumu ili upravo zato.

Da rezimiramo.

Svakih deset godina našeg života ima drugačije fit parametre.
Ono što nam je interesantno u dvadesetima u tridesetima više ne drži vodu a posebice ne u četrdesetima.
Međutim ako u četrdesetima nismo shvatili da stvari više nisu iste i da su nove aktivnosti i navike nužnost pedesete će biti tobogan.
Ja sam imao tu sreću ili nesreću da sam sredinom četrdesetih doživio životni slom i krenuo sve iz početka i ono najbitnije sam.
Tu je još došla pandemija i potpuni reset.
Sve što sam radio bilo je prvenstveno za zdravlje i bolju energiju a izgled je samo došao kao bonus.
Kada počinješ raditi stvari drugačije to te poput algoritma odvede na neka sasvim drugačija mjesta gdje na ista pitanja ne odgovaraš kao ranije.
Odjednom shvatiš kako više nisi isti ćovjek, manje ovisan o starim traumama i otvoren za nova učenja što je odličan temelj za zdravlje.
Kroz nešto više od 6 mjeseci navršiti ću 53 godine i osjećam se kao da sam na početku svog pravog fitnes putovanja jer tek sada doslovno treniram za život.
Kako se sada osjećam tisuću p**a bolje nego sa 40 godina a u nekim parametrima sam bolji nego sa trideset padaju mi napamet razni testovi ali na svu sreću sa godinama dolazi i zrelost.
Najbitnije os svega je da se moj kardiolog slaže sa mojim idejama štoviše tjera me da stisnem gas jer je moje srce za to i napravljeno.
Na kraju priče biti fit u pedesetima za svakoga je nešto drugačije međutim u jedno sam potpuno siguran riječ je o statusnom simbolu kojem je teško parirati.

Be your own engineer
Bodysculpt training people for life since 2013

TKO JE KOPIJA A TKO ORIGINAL ?

Sustavno objavljujem tutoriale do posljednjeg detalja i tako funkcioniram godinama od mojih trenerskih početaka sa bodybuildingom pa kasnije isključivo sa šipkom pa prema unilateralnoj jakosti i na kraju izvornom ljudskom pokretu.

Da li onda oni koji me prate i pokušavaju isto
kopiraju ili su inspirirani ?

Ukoliko rade sve isto kao i ja i to pokušaju prodati onda kopiraju međutim ako su u tome USPJEŠNI I IMAJU REZULTATE onda je to bitno drugačija priča jer kretanje nije proizvod.
Metode su svuda oko nas međutim da bi nešto znali uzeti, uklopili u sustav i prenesli nekome drugome moramo biti pravi TRENERI a da bi to bilo održivo nužno je poznavanje hranjenja jer naše tijelo ne uči bez adekvatnog oporavka.
Klasična prodaja i kopiranje na našim prostorima je osuđeno na propast jer svjetski brendovi i certifikati za identifikaciju zanimaju samo one koji nemaju sebe i nužno negdje moraju pripadati
NE TRENIRA TE SUSTAV NEGO LJUDI
"Absorb what is useful. Discard what is not. Add what is uniquely your own." Bruce Lee

Od svojih početaka prije 35 godina ja "kopiram" ...

BODYBUILDING:
Vince Gironda, Mike Mentzer, Frank Zane, Charles Glass i kasnije Dorian Yates, Miloš Šarčev, Dennis James i mnogi drugi...

ŠIPKA:
Mark Rippetoe i Starting strength, Kabuki i Chris Duffin, Matt Wenning, Boris Sheiko, Sebastian Oreb i još najmanje dvadesetak raznih imena...
Među kojima je bio i prvi sport performance coach Eric Cressey kojemu se sustavno vraćam i kasnije.

CORE:
Za prvi uvod u razumijevanje u to kako funkcioniramo zaslužan je profesor Asim Bradić.
Nakon toga krenuo sam sa čitanjem svega što mi je došlo u ruke da je vezano sa funkcionalnim treningom i ljudskim pokretom od Adama Sinickog do Thomasa W.Mayersa
Ukopčao sam se na bezbroj stranica i krenuo filtriranje te korak po korak svoje razmišljanje okretao u drugačijem smjeru.

UNILATERALNA JAKOST:
Perform better, dvadesetak atletskih i sport performance coacheva, Seedman, desetak girijaša, Landmine university i još 5-6 sličnih iz borilačkih sportova.

ROTACIJE:
Povratak bacačkim i udaračkim tehnikama i Cresseyu, baseball, golf, borilački sportovi, američki nogomet, ponovo desetak novih imena sa svim mogućim kombinacijama od sajli do landminea, girija, bučica, palica do šipki ali ovoga p**a sa istima putujem u svim ravninama.

RITAM:
Ovu točku smatram jednom od ključnih jer sam odmaknuo od striktne forme i navođenja u poziciju
Počeo sam pratiti nekoliko imena koja rade animal flow u kombinacjji sa istočnjačkim borilačkim vještinama i teretom poput Vahva fitnesa.
Tek sada prvi put shvaćam povezanost duha i tijela, te koliko naša sposobnost učenja ovisi o činjenici kako pristupamo treningu.
Pliometrija i "upijanje poda" kod svake promjene i skoka te disanje kroz dinamiku kretanja bez ikakvih zadrški, uvijek dijafragma dolje kako bi održali maksimalni protok električnog impulsa...

OBRASCI:
Do ove točke sve što radimo u treningu pretvorio sam u obrasce bez obzira jesu li oni statičke ili dinamičke prirode.
Unilateralna vučenja, guranja, čučnjevi, svugdje su došle ruke.
Ne koristimo ih više kao uteg nego se gibaju ritmično zajedno sa svim ekstremitetima baš ljudski.
Što nas dovodi do činjenice da uvijek radimo više radnji odjednom što se još na početku programa prije 10 godina pokazalo kao najučinkovitiji mogući pristup kod čučnjeva sa predručenjem, veslanja i potisaka sa šipkom ili potpomognutog zgiba gdje smo se podizali i iz nogu.
Kada kreneš u potpuno drugačijem smjeru dolaze ti potpuno drugačije stvari.
Počeo sam pratiti novih desetak imena koji kombiniraju sajle, utege, šipke palice, gume, lopte i svašta nešto kako bi kretali u svim ravninama
Zack Zilnner, Schless strength, Jess Racz, Carmen Del Mastro, Justin Lienhard, Bill Maeda, Mark Suski, MT Performance,, Roges Performance i naravno Functional patterns...

JE LI OVO ZNAČI DA PUTEM ODBACUJEMO SVE I UZIMAMO DRUGO ?
To rade oni koji nemaju sebe i moraju pripadati, dakle klasično sektarenja a ja to ne mogu, neću niti ću dozvoliti svojoj okolini da čini isto.
Svi se moraju samostalno razvijati jer samo tako možemo rasti kao cjelina.
Mi kroz proces učimo, odbacujemo i zadržavamo do novog koraka kada isto ponavljamo.

KADA BI SE DRŽAO SAMO BODYBUILDINGA vodio bi se mišićnim osjetom što znači izostanak intermuskularne koordinacije i funkcionalnog kretanja shodno tome transfer u život je minimalan.

KADA BI SE DRŽAO SAMO ŠIPKE i lineranih kretanja ponovo bi nas limitirao je programiram tijelo na samo dio naših potencijala.
Sa druge strane sustavno ponavljanje istih pokreta dovodi do vještine, izostaje mišićni rad , isušujeno mišiće pa izlažemo tetivno zglobni sustav, mozak dodaje tonuse, gubimo stabilnost i mobilnost, stižu ozljede.

KADA BI SE DRŽAO SAMO UNILATERALNE JAKOSTI po postulatima fitnes industrije ne bi razmišljali o pokretu kao o bacanju ili vučenju u kojem sudjeluju svi ekstremiteti i ono najbitnije dolazi do ekstenzije kukova što ponovo nije IZVORNI LJUDSKI POKRET.
Ono što me približilo istom bile su rotacije i naravno ritam.
Čovjek nije napravljen da ponavlja stvari na jednom mjestu nego da se giba raznoseći svoju masu pravilno na oslonačne točke baš flow.
Tako sam došao do obrazaca...

KADA BI SE DRŽAO SAMO OBRAZACA a ne bi ponavljao iste pokrete u ritmu ili istezao i skraćivao ekstremitete sa intencijom da povećam količinu sarkoplazme u određenim dijelovima i mišićima izostao bi utjecaj trenažnog procesa na funkcionalni mišićni rast posebice strukturalni što smatram velikim nedostatkom u današnje vrijeme.
Bez posebnog naglaska na stabilnost i jakost ne možemo ozbiljnije utjecati na MIŠIĆNO ZDRAVLJE.
Ako je smanjen utjecaj na apsorpciju hrane ne možemo raditi na tjelesnoj rekompoziciji.
To nas dovodi do ideje da treniramo češće što je ovisnost i u potpunoj je suprotnosti sa idejom o transferu u život.

KADA BI TRENING TRAJAO PREDUGO učio bi tijelo i mozak na izdržljivost a ne na rast.
45-60 min je više nego dovoljno 2 do max 3 treninga tjedno a ostalo birajte po strastima i potrebi.
Shodno tome smatram da jakost i mišićni rast trebamo raditi odvojeno od sporta i trčanja jer ćemo tada biti bolji u svemu.

Da rezimiramo...

AKO KOPIRAM BODYBUILDING TRENERE, POWERLIFTING TRENERE, PERFORMANCE TRENERE, ATLETSKE I BORILAČKE TRENERE, CORE, MOVEMENT I PATTERN SPECIJALISTE TKO SAM JA ?

AKO PROGRAMIRAM HRANJENJE NA BAZI 3 OBROKA BEZ SUPLEMENATA, PROUČAVAM FIZIOLOGIJU I PSIHOLOGIJU U ŽELJI DA UČIM I POMOGNEM SVOJIM KLIJENTIMA
TKO SAM JA ?

ODGOVOR JE JEDNOSTAVAN.

JA SAM SVE NAVEDENO I NIŠTA OD TOGA JER SAM UNIKATNO SVOJ.
MOJA JE PRIČA TEK POČELA, GDJE ĆE ZAVRŠITI I ŠTO ĆE OSTATI NIJE BITNO SAMO DA BUDEM BOLJI JER TADA ĆU OD TOGA IMATI BENEFITE SVI ONI KOJI SU UZ MENE.

Be your own engineer
Bodysculpt training people for life since 2013

Takva su vremena...

Najčešći je odgovor kada se aludira na odgoj djece, nedostatak poštovanje, želje i strasti.
Ljudi kreiraju vremena.
Život nam se ne događa.
Mi smo odgovorni.
Nešto smo činili ili nismo.
Ukoliko smo već donesli odluke za sebe nemojmo za našu djecu
Odgoj nije zaštita...
Odgoj je svakodnevno učenje.
Pad , korekcija pa preuzimanje odgovornosti.
To je ono što trebaju.
Vjerujte ♥️
Kada sam imao jedanaest godina taman sam završio peti razred.
To ljeto na red je došla seoba.
Iz naše stare kuće na Grobniku u novu na Martinkovcu sa pogledom na more i Opatiju.
Životni projekt mojih roditelja.
Valjalo je spakirati i sve prenesti, mama i ja smo svaku kutiju zalijepili i napisali što nosi, ukrcali i iskrcali.
Bio sam tako ponosan što sam dovoljno velik da u takvom trenu mogu učiniti sve za svoju obitelj i biti pravi muškarac.
Dan danas to moja majka često spominje pred Nikom i drugom djecom i oni to slušaju u čuđenju.
Kada bi odgoj završavao kod kuće nikada ne bi imali problema, nažalost danas je odgoj najmanje kući jer roditelji rade više nego ikada a sustav ih je uvjerio da je to njihova namjena.
Djeca su prepuštena okolini, školi, ulici i najviše virtualnom svijetu koji je sve a ne odgoj.
Za mene i brata selidba je bila šok, veselje predivnom novom kućom kratko je trajalo.
Mi smo djeca sa sela, ljeto je i trebamo društvo.
Svaki dan bi lutali po naselju i pozdravljali ljude koji bi nevoljko odzdravljali ili čak to nebi ni učinili.
Djeca bi pogledavala iz daljine i onda kada bi bili blizu nisu bila ni približno susretljiva kao naša na selu.
Čudan im je bio naš naglasak, čudno im je bilo sve.
Bili smo jako tužni.
Tko će dočekati školu.
Te sam godine kao i sve ranije završio godinu sa svim peticama i dobio "specijalku", 12 brzina, sportske tanke gume, prava jurilica.
Vozio sam se po naselju i odlučio otići na glavnu cestu.
Nikome nisam rekao što sam naumio...
Idem na Grobnik barem na jedan dan.
Kao 12 godišnjak ceste pamtiš koliko toliko ali snaći ću se.
Popeo se preko Kastva na Viškovo pa polako starom cestom do Lopače.
Prvih 20-25 km me baš umorilo, većinom su bili usponi.
Vode nisam imao i bilo je jako vruće ali stigao sam na Grobnik, obilazim prijatelje, igramo se, nogomet, pričamo.
Krenuo sa prijateljem Jadranom skroz do piste.
U tom trenutku sam već odvozio dobrih 35 km a trebalo se vratiti.
Baka će brinuti.
Sjeli smo popili vode i razmišljam kuda natrag.
Krenuo sam okolo na Čavle pa put grada jer sam zaključio da ću se odmoriti malo vozeći nizbrdo.
Do grada je bilo lako a sada dijete od 12 godina mrtvo umorno koje grada vidjelo nije kroz promet klipsa kući stalnim usponom.
Zalutao sam nekoliko p**a, gurao biciklu i konačno se izvukao van centra i prepoznao put za Zamet a dalje znam.
Noge me jedva nose, dolazim kući skoro pa u bunilu od umora i dehidracije.
Baka pita gdje sam bio ja lažem da sam se igrao kod susjeda, ne vjeruje mi ali što je tu je.
Legao sam čim se spustio mrak.
Kakav dan, moji prijatelji, moj Grobnik.
Vrijedilo je.
Prošlo je jako dugo vremena dok nisam priznao svoj podvig.
Tako su djeca nekada razmišljala.
Sve bi učinili za obitelj, društvo i prijatelje.
A danas...
Nema izgovora.
Sve je na nama, kako zračimo tako nam se reflektira.
I ako budemo dovoljno uporni život će naći način da nas vrati tamo gdje smo najsretniji.
Za mene na moj Grobnik 🙌

" MLH program (Move Like Human) je program funkcionalne snage koji se temelji na prirodnim obrascima ljudskog kretanja, simulirajući kako se krećemo i koristimo tijelo u svakodnevnom životu i sportu, s fokusom na simultano korištenje svih ekstremiteta, pravilno disanje kroz pokrete i jačanje cijelog tijela, pripremajući ga za životne i sportske stresove uz podršku prilagođene prehrane.

Ključne značajke MLH programa:

👉Funkcionalna snaga: Ne trenira izolirane mišiće, već cijelo tijelo kako bi poboljšao koordinaciju i snagu u složenim pokretima.

👉Ljudski obrasci kretanja: Oponaša prirodne pokrete (čučnjevi, hodanje, penjanje) kako bi tijelo postalo efikasnije.

👉Dišni mehanizmi: Uključuje disanje kroz pokrete, što poboljšava cirkulaciju električnih impulsa i snagu.
Priprema za stres: Služi kao priprema za sve vrste fizičkih i mentalnih izazova.

👉Nutricionistička podrška: Zahtijeva plan prehrane bogat proteinima kako bi podržao oporavak i rast snage.

👉Dostupnost: Nudi se u obliku video programa, s različitim razinama za početnike i napredne, poput "Move like human step 1.
Ukratko, to je sveobuhvatan pristup vježbanju koji vas uči da se krećete i jačate tijelo na način na koji je evolucijski predviđeno, a ne kroz izolirane vježbe. "

Uz par pogreški u terminima oko snage i jakosti mogu reći da sam zadovoljan činjenicom kako naš program tumači umjetna inteligencija.
U današnje vrijeme je teško biti originalan u bilo čemu a kamoli u fitnesu.
Međutim kada uz to imaš rezultate onda postaješ problem.
Pa se ovom prilikom zahvaljujem našim vjernim "fanovima" koji se mjesecima trude da zatrpaju facebook prijavama o mom radu kako bi smanjili vidljivost ili što više.
Tek kada vidiš koliko energije ljudi troše da te spuste postaneš svjestan svoje vrijednosti.
Hvala im na tome 💪
A svi vi dobronamjerni ljudi željni učenja i pozitivne energije na mojim profilima Roni Kovačič i Bodysculpt by Roni Kovačič ne morate brinuti jer se nikada ne planiram mijenjati ničim osim kvalitetom 👊.

Be your own engineer
Bodysculpt training people for life since 2013