Pikado klub "BIKOVO OKO"

od bitke. Vojnici su bacali koplja prema preokrenutim krajevima vinskih bačvi. Kako je njihovo natjecanje napredovalo, bila je potrebna sve teža i zahtjevnija meta što je dovelo do toga da se za metu koristi komad drveta. Prirodni kolutovi drveta pokazali su se idealnim za gađanje, kao i radijalne pukotine koje bi se pojavile kad bi se drvo osušilo. Zima je učinila to da se sport preseli u zatvoreni prostor, i kraće strijele i osnovna pravila su se usvojila. Kako je igra napredovala, čak se i plemstvo okušalo u igri: 1530. Anne Boleyn je poklonila Henryu VIII pikado set iz Biscaya, bogato ukrašen i čak su hodočasnici igrali pikado na Mayfloveru (1620.), koristeći završetak vinske bačve kao ploču. Igra je održala svoju povezanost s vojskom za vrijeme osnivanja britanskog carstva, kada su se vojni pubovi sa ugrađenim pikado pločama proširili diljem carstva. Narodi u mnogim mjestima su prihvatili igru, ali sve do nedavno britanski igrači su bili dominantni u igri pikado. Strelica je više manje postala standardizirana kako je vježba bacanja "projektila" u metu postajala prošlost - strelica je obično bila dio drveta otprilike 4 inča (duga sa metalnim dijelom zabijenim u jedan kraj i perima u drugi. U to doba sistem numeriranja pikado ploče se razvio i bio prihvaćen. Standardizacija daljine bacanja se također određivala u to vrijeme, iako je i dalje vrijedilo više "standarda" koji su se koristili. Na početku je udaljenost između linije i ploče bila devet stopa, a kasnije se prihvatilo osam stopa.