14/09/2026
Znam da ponekad ova rečenica zvuči kao fail.
Meni je često zvučala kao još jedan način da mi netko nabije krivnju.
„Uživaj, brzo će proći.”
„Jednog dana ćeš poželjeti vratiti baš ovaj dan.”
A danas, kada su se te malene noge uputile u vrtić, kada mi je malena ruka mahnula uz osmijeh, a on se okrenuo i otišao… nisam mogla ne prisjetiti se onih dana.
Dana kada mi je bilo užasno naporno.
Kada sam ga nosila cijeli dan.
Bez pauze.
Kada sam samo čekala da zaspi da mogu na trenutak odahnuti.
I danas sam, prvi put, poželjela vratiti se.
Ne cijele dane.
Ne neprospavane noći.
Ne umor.
Samo na nekoliko trenutaka.
Da ponovno osjetim njegovo maleno tijelo na svojim rukama.
Da ga još jednom privijem uz sebe.
Da zapamtim kako je bilo imati ga tako malog.
I možda je upravo to ono što ta rečenica znači.
Ne da trebamo uživati u svakom trenutku.
Ne da trebamo biti zahvalne i kada nam je teško.
Nego da će neki od tih teških, običnih dana jednog dana postati uspomene koje ćemo čuvati cijeli život. ❤️
