Tatjana ReFit

Pitaju me koliko često treniram… 🙂Najčešće dva p**a tjedno, a ponekad i tri.
Nekad davno, kao mlada, imala sam svakodnevne, intenzivne treninge. Danas sam već dugo rekreativac koji redovito vježba. I upravo kroz taj kontinuitet puno se toga mijenjalo – moje tijelo, način treninga, prehrana, ali i ja sama.
Stalno učim neke nove pokrete, mijenjam pristup treningu i povremeno nešto mijenjam i u prehrani. Sve to s vremenom mijenja i tebe. Fizički, ali još više mentalno. Shvatiš da nije stvar u tome koliko možeš danas, nego koliko dugo možeš ostati u pokretu i nastaviti napredovati.
Trening me naučio da rast nema veze samo s rezultatima. Važni su kontinuitet, disciplina i spremnost da stalno nešto novo naučiš. Ne zaustaviti se, nego prilagođavati se sebi i svojim potrebama.
Danas mi je najvažnije da imam alat u svojim rukama i da mogu sama utjecati na svoje tijelo i zdravlje. Dok god mogu trenirati, trenirat ću. A koliko će to trajati? Nadam se – puno duže nego što mislim. 😉

.na.tihog.ubojicu

Ljeti stvarno imaš milijun razloga da ne vježbaš… 😎
Na godišnjem si, vruće je, more zove, a jednostavno ti se – ne da.
Ali imam sreću da su pametne glave uz našu plažu napravile mali gym u hladu borova za rekreativce.
Nema rekvizita? Nema problema! Našla sam jedan kamen koji je sasvim dobro poslužio. 😄🪨
Pogled na more, miris borova, divna priroda i jedan kratki trening. 🌊😉
Ma… ki to more platit?

🇭🇷 .vodice

Dok vježbam s bugarskom vrećom – treniram koordinaciju, ravnotežu, ritam, reakciju i sposobnost tijela da se prilagodi različitim situacijama.😎
Što je naš repertoar pokreta raznovrsniji, to naš mozak stvara više novih motoričkih obrazaca. Učenje novih pokreta održava živčani sustav aktivnim, poboljšava kontrolu tijela i povećava sigurnost u svakodnevnim aktivnostima.
To nije važno samo sportašima. Važno je svima.
Kako starimo, upravo sposobnost brzog reagiranja, održavanja ravnoteže, promjene smjera ili sigurnog hvatanja oslonca često čini razliku između samostalnosti i ovisnosti o pomoći drugih.💁‍♀️ Raznoliki pokreti pomažu očuvati funkcionalnost, smanjuju rizik od padova i omogućuju kvalitetniji život u kasnijim godinama.
Ne treniramo samo za danas. Treniramo za budućnost – da se možemo bez straha sagnuti, podići unuka, nositi vrećice, ustati s poda i kretati se sigurno kroz život.
Zato u trening uključite nove izazove. Učite nove pokrete. Vaše tijelo i vaš mozak zahvalit će vam – ne samo danas, nego i za desetljeća koja dolaze.🤷‍♀️

Od djetinjstva pa do danas, sklekovi su me vjerno pratili. 😅 Prvih pokušaja sjećam se još iz osnovne škole, kada smo ih izvodili za ocjenu na satu tjelesnog. Tada sam mislila da će završiti zajedno s tom ocjenom... ali ne. 😁
Pratili su me na karate treninzima, na fakultetu i kroz razne treninge. Nekad su išli lako, nekad sam se s njima borila, ali jedno se nije promijenilo – pravilna izvedba je najvažnija. Položaj tijela, aktivan trup, laktovi uz tijelo i puna dubina pokreta čine razliku.
Sklekovi su zahtjevna vježba jer traže dobru snagu i stabilnost trupa, ramenog pojasa i ruku. Zato se većina na početku s njima poprilično muči. Dobra vijest je da postoje lakše varijante – od skleka na zidu, preko povišenja ili koljena – kojima se postupno gradi snaga za zahtjevnije izvedbe.
Sklekovi razvijaju repetitivnu snagu – sposobnost da isti pokret kvalitetno ponavljaš više p**a. Redovitim treningom i postupnim povećanjem broja ponavljanja ili opterećenja ta se sposobnost kontinuirano poboljšava.🤗

Teško je, ponekad frustrirajuće, ali svaki pravilno izveden sklek znak je napretka. A kad nam običan sklek postane lagan, vrijeme je za novu, zahtjevniju varijantu. 💪
Koliko ti možeš napraviti sklekova pravilnom tehnikom?😉

Ponekad stvarno zaboravim koliko riječi mogu značiti. 😊🤗

Ovih dana dobila sam nekoliko predivnih riječi podrške i zahvale od svojih vježbača i iskreno, baš su me iznenadile i dirnule. Nekako sam navikla da sam ja ta koja daje podršku, motivira, usmjerava, hvali i pokušava prenijeti dobru energiju. Zato je posebno lijep osjećaj kada se sve to na neki način vrati.🥰

I meni je drago čuti lijepu riječ. Ona me podsjeti zašto radim ovaj posao i da sve ono što zajedno gradimo stvarno ima smisla.

Najviše me veseli što sve više vas shvaća da trening nije nešto što radimo samo nekoliko mjeseci ili "do ljeta". To je odluka da brinemo o sebi tijekom cijele godine. To je navika koja mijenja živo💯💥

Hvala vam što mi vjerujete, što dolazite i kad vam se baš ne da. Zajedno jačamo tijelo, bistrimo glavu, stvaramo dobre navike . 🤗

Od srca, hvala na svakoj lijepoj riječi i podršci. One mi znače više nego što mislite. ❤️

Na kratkom sam odmoru no moje tijelo nije dobilo tu informaciju.😆😁
Uvijek koristim sve sportske aktivnosti koje se n**e a ovoga p**a bazen s prekrasnim pogledom.🤗Divotica!🤩😍
Kalorije su također na godišnjem, ali za svaki slučaj držim ih pod kontrolom. 💪

🎂
Kad pogledate ovu fotografiju, vjerojatno vidite ženu koja pleše, vesela i puna energije.😉

Ono što ne vidite je ekstruzija diska. Ne vidite išijas koji zna "probuditi" svoje čari baš kad mu se prohtije. Ne vidite k*k koji je spreman za operaciju i bolove u preponi koji su mi postali gotovo svakodnevni suputnik. Ne vidite parcijalnu rupturu prednjeg križnog ligamenta koju nikad nisam operirala. Ne vidite ni štitnjaču koja već 30 godina funkcionira samo uz velike doze lijekova.
I znate što? U redu je da ne vidite.🤭
Jer nisam osoba koja svoju priču gradi oko dijagnoza.
Malo ljudi zna koliko me ponekad zna boljeti k*k. Koliko zna biti nezgodan išijas. Koliko p**a moram prilagoditi trening, tempo ili plan. Ne zato što nešto skrivam, nego zato što sam davno odlučila da me moje tegobe neće definirati.💁‍♀️
Karate me naučio mnogo toga. Naučio me disciplini, upornosti i poštovanju. Ali možda najviše od svega naučio me nositi se s boli. Naučio me da nakon udarca ustaneš. Da krvavi žuljevi nisu razlog za odustajanje. Da snaga nije odsustvo boli, nego sposobnost da nastaviš dalje unatoč njoj.💪
Ne glumim superjunakinju. Boli me kao i mnoge druge ljude.
Razlika je samo u tome što sam godinama učila, istraživala i skupljala alate. Znanje. Tehnike. Iskustvo. Naučila sam kako pomoći sebi. Kako trenirati pametno. Kako prihvatiti stanje, a ne predati mu se.
Zato i danas skačem. Trčim. Treniram. Radim punom parom.💪💪
I upravo zato se ne bojim godina koje dolaze.
Ako u 50. mogu živjeti ovako, kretati se ovako i osjećati se ovako dobro unatoč svemu navedenom, onda nemam razloga vjerovati da će iduće godine biti lošije.
Naravno, tijelo se mijenja. Ali dok god ga poštujemo, održavamo i sustavno treniramo, ono nam vraća više nego što mislimo.
Najveći problem nisu godine.
Najveći problem je odustajanje od sebe.
Ja ne odustajem. 💪❤️
Nemojte ni vi.😉
❤️