BK Ponikve, Zagreb, kozjačka 50

Samoproglašeni „progresisti“ - šampioni licemjerja!

Pročitajmo što SDP-ov gradonačelnik Neven Bosilj govori o uhićenju ne samo svoje dobre partijske kolegice Barbare Antolić Vupore, nego i gotovo polovice gradske uprave kojoj je na čelu. Pročitajmo što izjavljuje - premda se istražuje 15-ak mogućih počinitelja, cijela jedna dobro uvezana mreža koju mahom sačinjavaju njegovi SDP-ovci. ⬇️

„Uvijek polazimo od presumpcije nevinosti. Nevjerojatno mi je da netko sada likuje nad nekakvim uhićenjima. Pravi se p***a, ljude se stigmatizira. Vidjet ćemo hoće li se podići optužnica, ali to općenito nema nikakve veze sa “.

Imamo 3️⃣ pitanja za SDP-ovce: Zašto nijedan od njih - ali baš nijedan! - nije spomenuo presumpciju nevinosti ni u jednom slučaju kada je bio priveden neki član ? Zašto su sami „pravili pompu“, „stigmatizirali ljude“ i prije nego što se znalo „hoće li se podići optužnica“? Zašto nisu nijednom izjavili da „to općenito nema nikakve veze s HDZ-om“ - čak i kada je sumnja padala isključivo na izoliranog pojedinca, bez ikakve mreže iza sebe?

Kad SDP-ovci nisu sami u pitanju, onda čine sve suprotno od onog na što Bosilj odjednom apelira: bez dokaza sijeku glave i likuju, traže dugogodišnje robije, postupak bilo koje osobe odmah pripisuju samom vrhu HDZ-a… Onda primjenjuju totalitarno načelo tzv. revolucionarnog prava - Partija te tuži, Partija ti sudi. I još bi sami hapsili i „isljeđivali“ političke konkurente!

Dokaze o dvostrukim kriterijima na ljevici nije potrebno podastirati, svi lako mogu uguglati što su o osumnjičenima koji nisu članovi SDP-a izjavljivali Hajdaš, Grbin i Ahmetović ili njihova pratež (Mrak, Puljak, Dalija O.).

https://www.facebook.com/groups/2046456338983473/permalink/3435468456748914/?mibextid=rS40aB7S9Ucbxw6v

Ovaj čovjek je jedan od najočitijih pokazatelja da Hrvatska nikada nije bila sadržajno, već samo formalno oslobođena. I da je još uvijek pod okupacijom.

Da se razumijemo, ja nisam neki navijački kadar. Pogledati ću utakmicu repke nadajući se uspjehu, no neću odvajati vrijeme da ju dočekujem na trgovima, niti ću bacati televizor nakon poraza.

Dapače, općenito nisam fan kolektivnih histerija i masovnih ludila u kojima pojedinci, utopljeni u masu, izgube i ono malo razmišljanja vlastitom glavom. Iz te perspektive sam veći kritičar nogometa negoli ću ikada biti podržavatelj. Ali ipak sam svjestan da našem narodu ponekad treba i nekakvog veselja, pa makar oko uspjeha u natjeravanju napumpanog ovčjeg želudca po livadi.

Meni je od toga kudikamo zanimljivije promatrati odnos medija i ostatka anacionalne/nadnacionalne kamarile prema Zlatku Daliću...

Ne razumijem se u nogomet dovoljno da bih znao je li on trenerski virtuoz ili blento kojem se nevjerojatno posrećilo, no to je zapravo nebitno. Činjenica jest da je osvojio TRI SVJETSKE MEDALJE, u najpopularnijem sportu na svijetu, s reprezentacijom probranom od ljudi koliko ih ima poveći europski grad.

Da je taj rezultat donio Englezima, Talijanima, Nizozemcima, Nijemcima... vjerojatno bi već imao spomenik u glavnom gradu, stadion nazvan po sebi i bio prozvan nacionalnim herojem. Da je takav rezultat donio Amerima, već bi o njemu bio snimljen inspirativni holivudski blockbuster u kojem bi ga glumio Brad Pitt.

Ali ne i u Hrvatskoj.

Koliko god p**a srušio nogometne velesile na terenu, koliko god medalja osvojio, kod nas se Dalić uvijek mora braniti, opravdavati i dokazivati. Pred svako natjecanje mu dnovinari predviđaju potop. Svaka nepobijeđena utakmica je "dokaz njegove nesposobnosti", a njihove dnovinarske stručnosti.

Je li Dalić kriminalac? Koliko znam, nije.
Je li Dalić nasilnik? Koliko znam, nije.
Je li Dalić zaslužio toliku pljuvačinu? Nije.

Zašto ga onda tako tretiraju? Zašto je jedino vrijeme kada im je bio prihvatljiv bilo dok je promovirao C19 "znanost"?

Iz zahvalnosti za sve učinjeno do sada? Želje da bude još bolji? Želje da se ujedinimo kao narod pa makar i u sporednim stvarima?

Ili je Zlatko Dalić - svojevoljno ili ne - postao simbolom svih onih vrijednosti koje oni organski ne podnose?

Čovjek nikome ništa ne nameće, ali se ni ne srami govoriti o svojoj vjeri iskreno. O Hrvatskoj pozitivno. Izraziti zahvalnost hrvatskim braniteljima. Pri tome je uvijek blag, pristojan, odmjeren. I ono što je neoprostivo - uspješan.

To se moglo tolerirati Ćiri, koji je poput njegovog kuma Mamića bio što god je trebalo biti: domoljub, jugoslaven, tuđmanovac, titoist, za hrvatsku ligu, za "regionalnu" ligu... Uvijek s šeretskim osmjehom i figom u džepu, po potrebi Bosanac, po potrebi Hrvat, Švicarac... na terenu primitivni tiranin, pred kamerama fini gospodin...

Toleriralo bi se i Daliću da je ateist i jugonostalgičar. Ili barem homoseksualac. Onda bi bio "inkluzivan", "tolerantan", "svjetski čovjek". A njegove medalje bi bile dokaz znanja, stručnosti, profesionalizma...

No pošto on ima samo jedan identitet koji će uvijek biti kamenčić u cipeli i trn u oku, one su dokaz "glupe sreće", činjenice da se "našao na pravom mjestu u pravo vrijeme, s igračima kojima zapravo izbornik ni ne treba". I sve da osvoji 30 svjetskih medalja, dnovinari će spremno čekati da mu izmakne trideset i prva, kao "dokaz svega što već godinama pišu".

Do tada je za njih on opasan čovjek jer je živući primjer toga da su vjera, pristojnost, domoljublje i poniznost (koliko god da su prostituirane od umjereno lijevog HDZ-a) vrijednosti koje čovjeka dovode do uspjeha.

I trebamo više takvih, "opasnih" ljudi.

🇭🇷✌🏻

Novouređene prostorije BK PONIKVE

PODMLADAK BK PONIKVE

Na PONIKVAMA i noću dan, novi reflektori