Glas purgera

Predivan novi dres bio je predstavljen u slavljeničkom vikendu.

Ovaj dres trebao bi biti poseban jer simbolizira naš dom, Maksimir, sa kojeg ćemo, nadam se kratkotrajno odseliti već iduće godine.

Kako vam se sviđa?

Rijetko kada koristim izraz "legenda" kada opisujem strance koji su igrali u Dinamu. Bilo ih je, naravno, boljih i lošijih kroz godine ali rijetko koji se zadrže u klubu i ostave dubok trag.

Theo je došao besplatno iz St. Etienne 2018. godine i od tada pa nadalje postao stup obrane europskog Dinama.
Ne postoji uspjeh kluba u toj eri u kojoj on nije bio jedan od glavnih čimbenika. Njegovo prisustvo u klubu do današnjeg dana kod mene i dalje simbolizira jednu predivnu eru u kojoj je Dinamo igrao odličan nogomet i rušio velikane u najvećem rangu europskog nogometa.

Dvaput je odlazio iz kluba i vraćao se, ali je svaki put ponovno izborio mjesto među najvažnijim igračima momčadi.

Za Dinamo je odigrao 223 utakmice, upisao 6 golova, 6 asistencija i osvojio 11 trofeja 🏆

Mnogi će ga pamtiti po grešci koju je napravio protiv Shakhtara kada je skrivio penal u zadnjim sekundama ali ja neću. Nitko neće spomenuti da je upravo na toj utakmici vrhunskim centaršutom asistirao Petku za izjednačenje, ili kakvu smo granitnu obranu imali tih sezona da smo čak rušili rekorde u Europa ligi bez primljenog pogotka u grupi.

Pamtim ga po tome što je bio izraziti profesionalac koji je u svlačionicu ugradio elitnu radnu etiku. Pamtim ga po trudu koji je uložio na svakoj Dinamovoj utakmici, trudu koji je nemoguće ignorirati a lako ga je vidjeti s tribina.

Bio je pravi vojnik kluba (kada je trebalo sjetiti na klupi - sjedio je, kada je trebalo ginuti za klub - ginuo je).

Bio je odličan mentor mladim igračima zbog čega je Dinamo u toj eri oduvijek imao kvalitetne stopere a ima ih i danas (Zebić). Neizmjerno mi je žao što ne ostaje na nekoj funkciji u klubu vezano uz razvoj mladih igrača ali možda nekada u budućnosti i dođe do toga.

Theo će navodno ostati živjeti u Zagrebu. I sam je napisao kako je ovo njegov dom. A nama Dinamovcima KTC nikada neće biti samo kratica za dućan.

Može i na hrvatskom...
Hvala na svemu Theo.
I sretno gdje god te život odnese 💙

Fešta je bila toliko dobra da sam tek danas pronašao mobitel 🤣

Ne bih previše pričao o utakmici budući da je ona bila od sekundarne važnosti ali hvala Livakoviću koji je svojim bravurama onemogućio Lokomotivi da nam pokvari slavlje.

U fokusu je bio samo Dinamo. Ulice su bile plave, parkovi su bili plavi, kafići su bili plavi. U glavni grad svih Hrvata stigli su dinamovci iz cijele Hrvatske koji vole ovaj klub, koji znaju zašto navijaju za ovaj klub i što on predstavlja. Nije bilo bitno je li protivnik Lokomotiva ili Real Madrid, bio je bitan samo Dinamo - bio je ovo pravi "dan D".

Maksimir je bio u potpunosti rasprodan, oko 25.000 navijača pjevalo je iz sveg glasa a nakon utakmice se slavlje preselilo podno zapadne tribine.

Dinamo je obučen u jedno novo ruho - demokratičnije, otvorenije, transparentnije i ljudi to osjete - Dinamo diše Građanski ali nije izgubio na kvaliteti koja ga je oduvijek krasila.

I zato hvala svim ljudima u klubu koji su ga do toga doveli. Hvala i isprike Mariju Kovačeviću, nisam mu u potpunosti vjerovao. Hvala igračima. Hvala scouting timu, hvala svim trenerima, analitičarima, fizioterapeutima. Hvala svima od Zvonimira Bobana do čistačica i oružara. Hvala i Bad Blue Boysima koji daju vjetar u leđa ovom 115 godina starom jedrenjaku.

Dupla kruna se nakon godinu dana vraća u Zagreb, gdje i pripada.

Dinamo je osvojio i Kup. Dupla kruna stiže u Zagreb gdje i pripada.

Dinamo puno bolja ekipa na terenu. Sramotno loša igra Rijeke koja nije napravila ništa osim onog udarca Devetka koji je odsjeo na gredi.

Mogla je ova tekma završiti i sa više golova u mreži rječana ali mislim da svi možemo biti zadovoljni viđenim.

Osim dominacije na terenu, Boysi su dominirali i na tribini.

Dugo sam si razmišljao staviti na ovu sliku Bobana koji je glavni zaslužni za ovaj rezultat ili Stojkovića pa sam se odlučio na ovu kultnu sliku gdje se naslanja na korner zastavicu i gleda direktno u riječke navijače koji mu psuju sve po spisku. Legenda.

Dvije utakmice čekaju nas do kraja a onda se na Trgu sprema velika fešta.

Bravo momci bravo Kova, bravo Zvone!

Sama utakmica nije bila nešto pretjerano napeta. Iz ISS-a se vidjelo da je Dinamo daleko kvalitetnija momčad i da je Hajduk u velikom raspadu na svim frontovima već tko zna koju sezonu za redom.

Ali popratni sadržaj je bilo ono što je ovaj derbi učinilo još zanimljivijim. Boysi su na samom početku provocirali tovare puštajući na razglas "e moj druže beogradski" i raznim krpama a Torcida je uspjela uzvratiti zapalivši transparent od Boysa. Bilo je tu raznog prepucavanja tokom tekme tako da nije kompletan fokus bio na utakmici.

Kaj se tiče tekme - jako, jako lagano izborena pobjeda Dinama. Bakrar je zabio ispod sjeverne tribine na jednu od najboljih asistencija sezone Mišića. Kakvi igrači. I jedan i drugi.

Hajduk je bio bezopasan, imali su par prilika ali sve je to bilo... jadno. Pogotovo s Livijem na golu. Uopće se ne treba čuditi razlici od 18 bodova na tablici.

Danas je za Dinamo nastupio i Zebić. Kad je došao doma iz džepova je izvadio mobitel, ključeve i Livaju. Ostavlja dobar dojam.

Sudac Pavlešić mi je bio kriminalan. Puštao je povlačenja s obje ruke, nije dijelio kartone kad je trebao. Mnogo prekršaja je i krivo dosudio ili nije imao ujednačen kriterij. Žalosno da nemamo boljeg suca od njega za derbi.

Beljo je napokon zabio Hajduku, svoj 30. gol. Nisu bezveze govorili hajdukovci da Beljo trpa samo malim klubovima.

Dinamo je tako i dalje bez poraza već tko zna koliko utakmica te u sezoni ima 3 pobjede i 1 neriješeno protiv Hajduka.

Nadmoćniji suparnik!

Sretan rođendan najvećem hrvatskom klubu i čestitke na 26. naslovu prvaka hrvatske.

Ovaj cijeli sunčani dan je počeo u znaku slavlja. Kao da se osjećalo u zraku nešto veliko. Dinamo je proslavio 115. rođendan. Klub je "izbacio" u shop prigodne majice, po gradu svi hodaju u obilježjima, poseban tramvaj sa Dinamovim rođendanskim obilježjima je pušten u promet.

U goste dolazi zajebani Varaždin ali osjeća se da će Hajduk već u Rijeci ispustiti bodove i osigurati Dinamu naslov. Karte za Maksimir su planule, svi su došli vidjeti prvaka i proslaviti naslov.

Dinamo je rutinski pobijedio Varaždin. Zabili su Miške (koji je rekao da idući put kad zabije bit će mu kraj ugovora s Dinamom - nadamo se da nije) i Beljo koji je matematički i dalje u lovu na Dudua.

Kažu neki da Zagreb ne voli Dinamo, pa se rasproda stadion protiv Varaždina i proslavi se naslov.
Kažu neki da Dinamo danas ne slavi rođendan, pa se u cijelom gradu fešta i priča o 115. godina legendarnog Građanskog.

Mrzitelja glavnog grada svih hrvata - Zagreba, Građanskog i Dinama će uvijek biti.
Zašto? Jer je ideja koju neki ne mogu smisliti.
Jer je silan i neslomljiv i bode ih u oči.
Jer je ideja čistoće, poštenja, gospodštine i purgerštine koju oni, koji uglavnom ne vole niti Hrvatsku - ne mogu razumijeti niti probaviti.

"Građanski je klub koji bi se morao makar danas stvoriti, kad ne bi postojao."

I zato Dinamov puče: veselite se, pjevajte, palite baklje, feštajte, i najbitnije od svega - pazite jedni na druge i budite složni.

Hvala Zvonimiru Manenici koji je omogućio dolazak Zvonimira Bobana. Hvala Zvonimiru Bobanu koji je omogućio dolazak Maria Kovačevića i ove momčadi koja nam je donijela toliko sreće. Hvala i Boysima koji su punili sjever i pružali podršku dok su ostali prosipali žuć po portalima kad nije išlo po planu.

Vi ste Dinamo 💙

Prije početka subotnje utakmice prisjetili smo se Nikole Pokrivača. Naime, i Dinamo i Rijeka pripremili su malu ceremoniju za njegovu obitelj na prvu godišnjicu njegove smrti.

Oprostili smo se i od Dinamove legende, Srećka Bogdana, za kojega se održala minuta šutnje.

Utakmica je počela odlično za nas. Tko drugi nego Beljo, na asistenciju Bakrara, već u petoj minuti postiže svoj 33 pogodak u sezoni.
I nakon toga krenula je uspavanka. Gledatelji na Zapadnoj tribini su pomalo zijevali dok su Boysi grmili sve do početka drugog poluvremena kada su Dominguez a zatim i Valinčić nesmotreno i nepotrebno skrivili čiste kaznene udarce za Rijeku.

Suđenje je bilo kaotično. Ne samo na terenu nego i u VAR sobi. Situacija kod drugog penala za Rijeku (potencijalno zaleđe) pregledavala se čitavu vječnost. Negdje sam pročitao da se VAR na ovoj utakmici (bez ostalih prekida tipa izležavanja i izmjena) gledao preko 11 minuta a sudac Pavlešić je produžio samo 8.
Da stvar bude gora, linije koje su nam prikazane iz VAR sobe ne razjašnjavaju ništa i na prvu djeluje kao da su krivo povučene.

Kod drugog (poništenog) gola Belje došlo je do obostranog povlačenja Belje i Radeljića a Pavlešić je opet presudio u korist Rijeke te Belji poništio novi pogodak.

I nad Hoxhom je kasnije mogao biti suđen penal ali Pavlešić je to odlučio ignorirati iako Majstorović nije ni pipnio loptu nego srušio igrača.

Treći sumnjiv prekršaj ipak nije mogao ignorirati. Oreč je povlačio Hoxhu te zaradio drugi žuti karton a Beljo je upisao 34. gol za Dinamo.

Nakon negativnog rezultata Dinamo se probudio, uspio izjednačiti ali preokret ne bi bio zaslužen budući da veliki dio utakmice nismo bili na razini.

Razočaran sam jer smo poklonili Rijeci dva glupa penala bez koji ne bi zabili gol nikada ali isto tako sam svjestan da se takve greške ponekad događaju.

Bodovna razlika na vrhu ostaje ista, rekao bi Čačić "bod bliže tituli". I dalje smo neporaženi u nastavku sezone.
Čeka nas međukolo protiv Istre već u srijedu.

Rekao sam prije utakmice da bih dao i više od 20 EUR da gledam kako trpamo Carevićevu Goricu i upravo to se i dogodilo.

Očekivao sam jednu dosadnjikavu utakmicu kakvu često odigraju ova dva suparnika ali upravo zato su kup utakmice posebne. Gledali smo jednu izuzetno zanimljivu, sadržajnu i kvalitetnu tekmu u kojoj je Dinamo izborio finale Kupa u kojem će za protivnika imati Rijeku.

Nismo dobro otvorili tekmu i primili smo rani pogodak ali smo se ekspresno vratili samo da bi opet 15-ak minuta kasnije ponovno otišli u rezultatski minus. Gorica je počela krasti vrijeme već oko 30' minute pri rezultatu 2:1 što im nije prvi put i zato mi spadaju u sami vrh najodvratnijih ekipa lige. Filipović je po mojem mišljenju mogao bolje reagirati u obje reakcije kod golova domaćina a primio je u bliži k*t i trećeg koji je na kraju bio poništen. Što više gledam utakmice Nevistića i Filipovića to više cijenim Livija.

Dinamo je tada ubacio u brzinu više, stvarao puno šansi, Šahinović je obranio Beljin udrac s par metara glavom, u istoj akciji je i Bakrar pogodio stativu.

A da odemo na poluvrijeme sa 2:2 zaslužna je ingenioznost Zajca i Belje. Kakva akcija. Dvije uzastopne pete pa gol pod rašlje. Ako niste - pogledajte ovo u sažecima.

U nastavku je Dinamo ostao na istoj razini a Gorica je pomalo pala, nisu mogli držati taj ritam. Mišić je plesao po rubu sa žutim kartonima i ne bi bilo neopravdano da ga je sudac isključio. Ovdje vidim Kovin minus jer ga je držao u igri iako mu je svaki start bio rubni drugi žuti karton.

Zajc je u nastavku opet izdominirao, oteo loptu, predriblao trojicu pa opet zabio u rašlje. Nevjerojatan je slovenac, zaista vrhunsko pojačanje Dinama.

Sve u svemu zadovoljan sam napadom, načinom na koji smo se vratili 2x iz rezultatskog minusa i krajnjim rezultatom a to je prolaz u finale Kupa. Nisam presretan kad vidim od koga smo primili 3 komada ali u Kupu ionako nije bitan dojam nego prolaz.

Za vikend smo u Slavoniji, idemo po nova 3 boda i korak bliže do naslova prvaka.

Nakon dvije jako teške i turbulentne sezone napokon mi se ostvarila želja da gledam nogomet zbog nogometa a ne da se stresiram, grizem nokte i odlazim s Maksimira sa knedlom u grlu. Često mi jedan prijatelj zna reći "sad je dosadno prvenstvo jer je gotovo".

Možda je i u pravu ali briga me, ja guštam u ovome.

Guštam u sunčanom danu dok ispijam pivicu pred našim Maksimirom, guštam dok Dinamo nemilo trpa protivnike do granice ruganja sa njima. Guštam u dobroj atmosferi na tribini i svlačionici. Guštam u pjesmi koja se ori dok odlazim s Maksimira. Guštam u pačeničkim komentarima mrzitelja Dinama ispod sažetaka. Nažalost još samo 4 maksimirske utakmice nas čekaju do kraja ali uživat ću u svakoj kao i zadnjoj nakon koje ću opet s guštom pjevati na Trgu.

Dinamo je danas razbio Osijeka to te mjere da je bilo smiješno i ponožavajuće. Već dugo nisam vidio da se ekipa bori svim silama da pređe centar i ne uspjeva. Doslovno izgledaju kao niželigaška momčad. Dinamu je ovo i najveća pobjeda protiv Osijeka u povijesti.

Što se tiče Dinama... A kaj reći. Ovakve statistike kakve ostvaruju napadači Dinama nemaju ni neki košarkaši. Stojković čak 3 asistencije, Beljo opet 2 gola. Ne pratim previše Sofascore ocjene al zamisli da si na mjestu Vidovića koji dobije ocjenu 9.4 nakon fantastične partije, ali ne bude igrač utakmice jer je Stojković dobio čistu 10-ku. Moram priznati da nikad nisam vidio da je neki igrač dobio maksimalnu moguću ocjenu.

Livi je danas odmorio jer je putovao s repkom a zamijenio ga je Filipović koji nije imao posla.

A sada smo došli i do najbitnije vijesti. ZABIO JE JOSIP MIŠIĆ. Nisam mislio da ću to više ikada reći budući da je svaki njegov udarac veća opasnost za Croatia Airlines nego po gol protivnika, ali utakmica je jednostavno bila takva da se to moralo dogoditi. Čestitke kapetanu koji je zadnji put zabio 2022. kada smo Rijeku pobijedili 7:2 u gostima.

Mala zamjerka za Kovu, kad vodiš 5:0 u 60' min stavi juniore.

Čeka nas Gorica za 4 dana, karte su bezobrazno skupe ali platio bih i više od 20 eura samo da vidim kako trpamo Careve trupe.