AKMF G-14

Sezona 2025/26.

Prvaci regularnog dijela grupe B.

POTENCIJALNA RJEŠENJA

Nijesmo tu da navodimo šta je loše, nego da uputimo neku konstruktivnu kritiku i možda prijedlog rješavanja problema.

Ako se napravi jedna grupa od recimo 20 do 22 ekipe, a mislimo na ekipe koje godinama igraju ovu ligu i koje dolaze na utakmice, imaju ozbiljan pristup ovom takmičenju, rješava dosta stvari.
Dodatna motivacija može biti primjer da prve 4 ekipe prolaze dalje (preskaču 1-2 kola), a poslednje 4 ekipe igraju play IN (po principu 17-20 i 18-19 đe dvije prolaze, a dvije ispadaju).
Sa ovim promjenama svaka ekipa bi imala oko 20 utakmica (u zavisnosti od broja ekipa), što je skroz regularno pa da bude učešće i 1000€. Još jedan plus, svako kolo bi bio derbi, dobri i jaki mečevi, sa tim bi se poboljšao kvalitet lige.

Snimanje mečeva je nekad bilo, a više toga nema. Smatramo da nije "skupa" ova investicija, a sigurno da je dobra priča.

Ove godine je novo pravilo da se isključuje 6. faul kao kazna i penal. Mi smo uvjek za promjene da se nešto proba, pa ako ne funkcioniše onda ok. Ali ovo je mač sa dvije oštrice. Naše mišljenje je da je 6. faul jedina prepreka bila da fudbal koji igramo ne postane TUČA (a već jeste tuča). U situacijama kada ekipa ima 5 faulova mora se smiriti kako zna i umije.
Da li je to želja da se uzme neko pravilo iz EMF ili da se smanji pritisak sudijama? Sudijama nije svjedno kod 6. faula da li će nekoj ekipi suditi, a nekima neće. Ono što je evidentno, strah je tu i to razumijemo, zato neka je, neka se proba ove sezone tako.
Znamo i da se van Crne Gore igra bez 6. faula (penal), već je opcija žuti i crveni karton, ali ajde onda i druge stvari da uzmemo?

Da se poveća trajanje meča na 2×25min. Ovo je lako izvodljivo sa obzirom da bi imali 10 utakmica (zavisi od broja ekipa) za vikend (na taj način 5 subotom, a 5 nedjeljom). Osim što se ekipe mogu "izigrati", smatramo da je ovo korisno za sve potencijalne buduće reprezentativce. Imali smo priliku ove godine da gledamo reprezentaciju u Bakuu i Herceg Novom. Mečevi su dva p**a 25min na dosta većem terenu (a tako je na većini evropskih turnira). Naša liga se igra na manjem terenu + manja minutaža, i kad dođu naši momci na onu poljanu uz dodatnih 10min igre, onda je kuku lele, jezik i duša ispadaju. Osim kondicije tu je takođe potrebno prilagoditi se na prostor i širinu.
Teren ne možemo povećati, ali vala tih 10min možemo produžiti.

Sve u svemu želimo da prihvatite ove prijateljske i konstruktivne kritike i da ih razmotrite. Kao što smo već rekli, razumijemo i znamo da nije lako da se sve ovo organizuje. Zahvalni smo na svemu što radite, ali trenutno mislimo da možemo SVI bolje, kako vi, tako i mi ekipe i pojedinci.

Možda mi griješimo, možda ovo nije najbolje rješenje, ali kao dugogodišnji učesnici očekivali smo puno bolji kvalitet poslednjih sezona (od povratka na Dadex), a to se nije desilo.

Sportski pozdrav,

AKMF G-14

ODLAGANJE

I pored praznika, Nove godine, slava i Ðeda mraza, liga je mogla prošle sezone bez pretjerivanja u januaru da se završi.

Rastegli ste ligu kao pitu samo da potraje. Rekli ste, takođe, da nema više pomjeranja satnice mečeva nego kad se zakaže meč to je to, a opet se čekaju neke ekipe da im dođu profesionalci, kumovi, ekonomi, navijači itd..

Ovo znači da pravila nijesu ista za sve. To ne valja, makar budite dosljedni. Izuzetak može biti finale. Ovo ostalo je stvarno cirkus i neozbiljnost. Da ne zaboravimo da nema više Kupa.

Dokaz u svemu ovome jeste sami kvalitet lige koji opada godinama, imamo 3 godine istog osvajača, dok na Trofeju PG, najjačem turniru u Crnoj Gori, 4 godine su sve različiti osvajači. To govori o kvalitetu (a da se napomene da 90% ekipa iz lige igra taj turnir).

Ali na Trofeju nema pomjeranja i čekanja jednog igrača da bi ta ekipa došla da igra.

MATEMATIKA

Matematika i statistika jesu dosadne, ali su i najbolji pokazatelj.
Prošle godine smo imali dvije grupe po 14 ekipa.
Radi primjera, gledaćemo samo našu grupu, od 13 mečeva odigrali smo 12 (jedan smo dobili službeno 3-0, što je nama gore nego da igramo i izgubimo 10-0). Znači, odigrali smo 12 mečeva koji su po 40 minuta. Pristup koji ekipe imaju za vrijeme ligaškog dijela je blago rečeno sprdnja (čast izuzecima). Od ligaškog dijela mečeva koje smo odigrali, možemo sigurno reći da smo odigrali samo 3-4 jaka meča. Ostale nećemo komentarisati, jer su nama neki termini bolji i jači od tih mečeva.

Hajdemo ovako...
Od 28 ekipa, 14 ekipa će odigrati sigurno 15 mečeva koji su po 40min i dati po 800€ za tu uslugu, što znači da taj meč/termin od 40min košta 54€ po ekipi (ukupno 108e za jedan meč za obije ekipe), a „obični“ termin od 60min 12,5€ po ekipi.

Prije nego što nas neko napadne, znamo da je veći nagradni fond (ali takođe liga ima i sponzora prvi put od prošle godine), sa tim što do nagradnog fonda dolaze samo prve 3 ekipe, a ostalih 25 će dati po 800€ i odigrati između 15-21 meča po 40min, što je u redu jer je ovo ipak takmičenje i ne može svako dobiti po čokoladu i medalju.

Da se razumijemo, nama, G14, nijesu problem sredstva već je problem broj utakmica i sami kvalitet lige koji je u padu.

Savez Minifudbal Lige

Znamo odlično da su organizatori naše Minifudbal lige počeli od nule i da nikad nijesu imali neku veliku pomoć, da je većina stvari rađena preko leđa par ljudi sa dobrom voljom i željom. Ne želimo da umanjimo njihov trud svih ovih godina. Znamo i da imaju pune ruke posla, da ništa od toga nije lako niti jednostavno i da promjene ne idu preko noći. Mi smo uvijek tu našim prijateljima iz Saveza Minifudbal lige za sve što treba. Sad ide ono čuveno "ALI"....

..ali, ipak ste malo zaboravili na nas (ekipe). Mi podržavamo što više fudbala, turnira i takmičenja. Pored Lige Veterana pa Biznis lige, mislimo da ste prebrzo ušli u sve i zaboravili na nas.

Kao ekipa koja godinama igra ligu, koja ima ozbiljan pristup ovom takmičenju, koja nikad nije imala neki eksces ili neprijatne scene, redovne platiše i veliki ljubitelji fudbala, želimo da damo par prijedloga za buduće lige i takmičenja.

Hoće li se to uvažiti, ne znamo, ali na nama je da sugerišemo. 😀

PODGORICA PODGORIČANIMA

Oprostiće nam svi Nikšićani, Barani, Beranci, Bjelopoljci, Ulcinjani, Budvani, Tivćani… i mnogi naši prijatelji malog fudbala sa kojima dijelimo zeleni tepih.
Ali ovo je priča stvarno – za Podgoričane.

Nema jačeg osjećaja nego kad se sa ekipom iz kvarta skupiš i krene vas sedam-osam na termin kod Sutjeske, a živiš skroz na drugom kraju grada. Termin u 19h, a mi, naravno, krenemo u 17h – da bi šutirali prije termina. Pješaka, januar, zima najstrašnija, na -4 stepena, uz jak sjever. Jakne, naravno, niko nema osim golmana, jer su oni posebna, osjetljiva vrsta.
A kad konačno stignemo, prizor kao iz filma Interstellar: četvorica stojimo u „zračnoj komori“, čekamo da se pritisak izjednači, da bismo mogli ući unutra bez kontaminacije. I stvarno – temperatura na terenu bila je kao u svemiru: noge ti utrnu, lopta na dodir kao kamen da udaraš, noge posle 30min počneš da osjećaš, a ruke tek kad dođeš kući i okupaš se toplom vodom, ne daj bože da te neko pogodi loptom u tijelo. Ali svaki pravi podgorički loptaš zna – to nije bio svemirski brod, nego balon-tereni u kojima je zimi uvijek bilo dvostruko hladnije nego napolju.

Pazi sad ovo - Vazduha nema, puls ti je 190 sa 120, pucaju kapilari, imaš osjećaj da gubiš svijest, pluća gore, grlo suvo, a pogled ti je mutan, temperatura +45, da li je to sauna ili pakao? Ne, to je samo jedan lagani Podgorički termin (bez zamjene naravno) ljeti/na proljeće u balonu kad ne skinu ceradu :D . Dođeš kući sa podlivom ispod oka, a roditelji ti još dodaju – e to su bila vremena.

Zašto sve ovo pričamo? Jer su to ona lijepa sjećanja. Danas, nažalost, sve je manje mladih koji vole i žele da igraju termin-fudbal. Kao da je polako palo u zaborav.

Ono što je Old Trafford Manchesteru, Olimpico Rimu, ili Bombonjera Boki – to je Podgorici i Podgoričanima naš Stadion malih sportova. Nekad centar dešavanja, igrala se lopta na betonu bez problema, majstori malog fudbala plesali su na njemu…a onda su došla sušna vremena. Stadion u mraku, bukvalno i figurativno.

Ali onda opet – dolazi Miloš Antić.
Sa vizijom, misijom, i ogromnim entuzijazmom da vrati fudbalski sjaj Podgorici.

Čestitke Milošu i komplet organizacionom timu turnira na tome što je, posle toliko godina, vratio fudbal i ljude na naš teren. Ovaj događaj nije bio samo sportsko takmičenje – bio je pravo okupljanje generacija, prilika da ponovo vidimo stare asove na djelu i osjetimo onu posebnu atmosferu koja nas je nekad pratila.

Kao ekipa koja postoji već 12 godina, znamo koliko je teško održati tim – organizovati termine, skupiti ljude, naći golmana, protivnike, sredstva…e sad, zamislite to pa p**a deset! Organizovati toliko utakmica, sve medijski ispratiti, obezbijediti nagradni fond, snimiti svaku utakmicu, i na kraju – privući ljude da gledaju.

Nemamo šta drugo da kažemo osim:
Hvala Miloše!

Trofej Podgorice 2025.



Trofej Podgorice

G-14 je ekipa koja već 1️⃣1️⃣ sezonu učestvuje u ligi! 🎉

Riječ je o izuzetno korektnoj, organizovanoj i kvalitetnoj ekipi koju bi svaki organizator poželeo. 😎

Ekipa je sastavljena od drugova i prijatelja 🤗, kojima je druženje i fer nadmetanje u prvom planu. 🤝⚽️

Karakteristično za ovu ekipu je da su bolje igrali ligaški dio nego eliminacionu fazu. 💥👊

Nekoliko sezona su bili plasirali visoko na ligaškoj tabeli, ali nisu uspijevali da prođu barijeru zvanu osmina finala. 😅 Međutim, posljednjih sezona situacija se promijenila – ekipa je sazrela, što je donijelo bolje igre u play-off-u! 🎯🔥

Najbolji rezultat ostvarili su prije dvije sezone osvajanjem trećeg mjesta! 🥉🙌
Prošle sezone su stigli do četvrtfinala. 💥

U odnosu na prošlu sezonu, ekipa se nije puno promijenila.

Trenutno u sezoni imaju 3️⃣ pobjede i 1️⃣ poraz, i nalaze se u samom vrhu tabele grupe B. 🔝📈

"Dug" sa minifudbal terena je vraćen!

Dok čekamo revanš poslednjeg para osmine finala, a odmah nakon toga i mečeve četvrt finala,
iza ove slike se krije jedna zanimljiva priča.
Naime dok je sekretar Udruženja Minifudbal Crna Gora (Association Minifootball Montenegro) Nemanja Ljumović, skoro prije 15 godina, igrao na jednom turniru za ekipu Jang Bojs, došlo je do male nezgode gdje se posle jednog duela njegova patika skoro raspala.
Pošto nije mogao nastaviti da igra tako, u pomoć je pritrčao, Redžo Mulić, koji je nastupao tada za ekipu Neznalice i dao Ljumoviću patike.
Njemu su patike dobro "legle", jer je do kraja dao tri gola i donijeo svojoj ekipi pobjedu. Mulić mu je nakon meča poklonio patike.
Evo sada, kao što rekosmo, nakon 15 godina, duela, igranja i druženja, Nemanja Ljumovic je taj, da kažemo dug, vratio.
Patike će doći i proći, ali jedno pravo minifudbalsko prijateljstvo će da traje!
Živjeli momci!
Sportski pozdrav,
UMFCG

Evo nas, poslije 100 godina da se nešto napiše, ono što se veli nema se kaT. 😁
Ali sad moramo da izdvojimo malo vremena, da se javimo našim vjernim fanovima (njih desetak 🙂, a i to sve rodbina).
Završi se još jedna sezona, eto za nas ovaj put drugačije. Mnogi kažu da je ovo uspjeh, međutim rizikovaćemo da zvučimo prepotentno,ali mi se ne zadovoljavamo sa 3. mjestom. Mnogi će i da kažu kako je to nezahvalno. Ali ne znam na čemu treba da se zahvalimo, niko nam ništa nije dao, poklonio, n'o smo se sekali cijele godine i play off tako da nemamo što da se lažemo mi uvijek igramo na pobjedu i za 1. mjesto.
Dosta ljudi nam je reklo u ponedeljak veče: "Uspjeh je ovo brate, svaka čast". Prvo smo bili sujetni i odbijali te pohvale, jer nas podcjenjuju ljudi godinama: "Vi ste G-14, loša ekipa i budite srećni što ste i 3. mjesto uzeli". Bilo je i "A đe ovi ne znaju kako su došli do polufinala, sve SREĆA". Ma sjajnih komentara je bilo, znamo da 90% ekipa u PG ligi to misli o nama, mada da se ne lažemo, zabolje nas što ko misli. 😀 Naravno, najjači su i oni sa komentarima: "A G14 igra dobro ligaški dio, ali onda u play off odma' ispanu, oni su ti preloši" i to sve stoji. 🙂

Ali nešto kad se malo saberu utisci i prođe ta neka gorčina jer smo osvojili 3. mjesto (opet mi nezahvalnici) moramo da kažemo da je ipak ovo uspjeh. Kada razmislimo o sastavu G14, od kada postoji ekipa, nema profesionalnih igrača, nema onih iz Prve lige CG, nema onih iz Druge lige CG, pa nema ni onih futsal majstora koji su isto profesionalci. Nema ni igrača iz Treće CG amaterske lige koji su opet jako spremni, takođe nemamo ni EX profesionalce, igrače koji su živjeli od fudbala, koji imaju fudbal u malom prstu što se ono kaže, već samo amateri koji vole fudbal... Da znate, igrači G14 koji su igrali play off su isti ljudi koji igraju ligaški dio, koji igraju termine itd. I naravno uvijek isti pristup, respekt prema protivniku, što god bilo termin/meč, nebitno.
Desi se interesantna stvar da, upravo te ekipe koje imaju te fantastične komentare i kada dođe play off (takvih ekipa je 60%), tu kreću PROFESIONALCI da pokažu kakvi su majstori. Dođe neki dečko koji 5 p**a nedeljno trči, trenira 1000 trbušnjaka i sklekova, skokovi sa motkom i šta još sve, i dođe on da pokaže nama AMATERIMA kako se igra fudbal, a za protivnika ima čo'eka koji ustaje u 5 ujutro i radi do 19h naveče, a u stomaku nema pločica ni trbušnjaka, n'o bureka i jogurta...

Mi smo mislili, evo iskreno, da smo spremni na sve samo da dobijemo i da nema niko veću želju od nas. Ali smo se prevarili. Ovdje ima ekipa koje su spremne nogu, glavu nekome da slome samo da bi uzeli zlatnu vazu. Imate ljudi u JUMBO pehare po 15e, kupite to i puštite nas amatere da igramo taj play off bez tenzija, jer u play off-u to je sve samo ne fudbal. I nije nama problem da igramo jako, samo što se smuči fudbal i nama i drugim ljudima.

Generalno, zahvaljujemo se našim navijačima, njih 10 što su nas gledali i bodrili cijele sezone...

Sportski pozdrav,

Akmf G-14