Školski brod Jadran - Training ship Jadran

d in Tivat, and was commissioned into the Yugoslav Royal Navy on 19 August 1933, although the commissioning ceremony (which included a salute with cannons) was held only on 6 September at Split. The ceremony, which lasted three days, was attended by representatives of the political and military leadership from the whole country. The ship joined the Adriatic fleet on 25 June 1934. The vessel cruised several times in the Mediterranean Sea, and in the Atlantic Ocean three times. During the German invasion of Yugoslavia in April 1941, the ship was based at Boka, in the Đenovici. The ship commanded underwater weapons, and South sector of naval defense. The crew was not complete due to the requirements of Yugoslavia's other fleet, but there were enough crew members to carry out task-transport unit within the bay. Aircraft bombed the ship, but the crew several times opened fire on the low-flying aircraft. The crew remained on board until April 17, when the destroyer Zagreb was sunk. It was surrendered to the Italian navy, which used it as a training ship under the new name Marco Polo. After the capitulation of Italy in 1943, the ship lay abandoned in Venice and began to decay. Its equipment was looted and at the end of the war, it was barely floating and was serving as a bridge in one of the Venetian canals. At the request of the Yugoslav government and the ship was returned to Tivat. Immediately its restoration was begun in the Sava Kovačević marine-technical repair bureau. The crew was carefully chosen because a military enlistment lasted four years. Repairs began on 21 April 1947, and finished on 17 December 1948. The ship was ready for sailing, and served as part of the Vojnopomorskog school center in Divulje. With cruises began immediately and continued to the present day, being the right landing classroom. In 1956 and 1957, further general repairs and reconstruction of the ship were done in Tivat. The ship was completely gutted, and its complete inventory and a mast were replaced. The deck was dismantled, new equipment installed and new sails were added. Ten years later, the ship was completely rebuilt and modernized once more in Tivatin Arsenal. The Jadran sailed to Barcelona in 2008 as part of an event organized by the International Union for Conservation of Nature for the 2008 World Conservation Congress. It sailed with 20 other sailboats, ranging from schooners to catamarans, and two research vessels. Jadran is a barkentine with a displacement of 737 tons and a length of almost 60 meters. The beam reaches 8.90 m, intermediate draft is 4.05 m, the main mast height 39.1 m, and the deck surface totals 93.3 m2. Total length of rope is 11 kilometers. The main motor is the "burmajster-alpha" 353 kN and develops a maximum speed of 10.4 knots. On the sailboat, there are three single, two double and three four-person cabins, one 12-berth and one 30 berth space.



Školski Brod JADRAN. Više od sedam decenija vjetar puni jedra š/b "Jadran", dajući ponosu Mornarice Vojske Jugoslavije snagu da sigurno plovi svjetskim morima. Bez obzira na činjenicu da su brzi i snažniji brodovi na motorni pogon preoteli vladavinu nad svjetskim morima od brodova na jedra jos prije nekoliko vijekova, jedrenjaci su i dalje neprevaziđeni kao ploveće učionice za buduće pomorske oficire. Brojne generacija mornaričkog kadra sticale su prva znanja i vještine iz pomorstva i navigacije, kao osnov za svoj budući poziv, baš na ovom brodu. Školski brod "Jadran" najbolja je škola za učenje ćudi mora po kojima već više od sedam decenija plovi. Karakteristike

Školski brod "Jadran" je motorni jedrenjak tipa "barkantina" sa deplasmanom od 787 tona i dužinom preko svega od 60 metara, a na vodenoj liniji 41 metar. Širina na glavnom rebru je 8.90 m, srednji gaz je 4.35 m, visina velejarbola 39.1 m. Ima 12 jedara ito 9 uzdužnih i 3 krstna, ukupne površine 930 m 2 . Ukupna dužina konopa je 12 kilometara. Glavni motor mu je "burmajster-alfa" 480 ks i razvija maksimalnu brzinu od 12 čvorova. Na jedrenjaku postoji šest jednokrevetnih, dve dvokrevetne i tri četvorokrevetne kabine, zatim po jedan dvanaestokrevetni i dva tridesetokrevetna prostora. Istorijat

Stvaranjem prve jugoslovenske države 1918. godine pojavila se potreba za nabavkom školskog broda, ali namjera nije realizovana jer nisu bila obezbijeđena odgovarajuća finansijska sredstva. Inicijativu za nabavku školskog jedrenjaka za Ratnu mornaricu i akciju prikupljanja novčanih sredstava pokrenula je ponovo pomorsko-propagandna organizacija "Jadranska straža" u junu 1926. Organizacija je uspjela da sakupi milion ondašnjih dinara, a ostatak je obezbijedila Ratna mornarica uzimanjem kredita i iz ratne reparacije. Ukupna potrebna suma bila je 8.407.030 dinara ili 622.743 DM. Ugovor za gradnju školskog broda sklopljen je 4. godine sa njemačkim brodogradilištem "H. Silken Son" u Hamburgu. Školski jedrenjak dobio je ime "Jadran", a porinut je u more 25. U međuvremenu je nastao spor sa brodogradilištem zbog pada vrijednosti marke i naplaćivanja dijela sredstava iz ratnih reparacija, tako da je "Jadran" u potpunosti završen tek 27. juna 1933. godine, kada je i isplovio za otadžbinu. U Tivat, gdje mu je i danas matična luka, uplovio je 16. jula 1933. godine u 10 časova, uz svečani doček i oduševljenje naroda. Već naredne godine š/b "Jadran" počeo je sa svojim školskim krstarenjima. Prije Drugog svjetskog rata bilo je sedam vožnji van Jadranskog mora, a poslije samo pet, jer je glavni školski brod u to vrijeme bio "Galeb". Mjesto koje mu je neopravdano bilo oduzeto š/b "Jadran" ponovo je zauzeo 1997. godine, kada je krstario do Grčke. Najzanimljivije i najduže putovanje š/b "Jadran" (11.262 NM) bilo je za Sjevernu Ameriku, do Njujorka i Bostona. Na poziv naših iseljenika školski jedrenjak isplovio je iz Dubrovnika 20. aprila 1938. godine, da bi preko Malte, Gibraltara, Madeire i Bermuda 21. juna 1938. godine svečano uplovio u Njujork. U Njujorku se zadržao 16 dana i za to vrijeme posjetilo ga je više hiljada nasih iseljenika, a ogranak "Jadranske straže" iz Njujorka brodu je poklonio ratnu zastavu. Zanimljivo je da je posada tom prilikom posjetila našeg čuvenog naučnika Nikolu Teslu i poklonila mu gravuru broda. Poslije toga brod je boravio pet dana u Bostonu i isplovio za otadžbinu. Na plovidbi do Amerike, glavni navigacijski oficir bio je porucnik fregate Milan Spasić, buduci narodni heroj, koji je sa porucnikom fregate Sergejom Mašerom 1941. potopio razarac "Zagreb" u Tivatskom zalivu, pri cemu su obojica poginula. Pojavio se problem u navigaciji, jer kada se plovi jedrima, zanos od vjetra je veliki, pa kurs mora cesto da se mijenja. Pozicija broda osim zbrojenom, sve je vrijeme odredivana i astronomskom navigacijom za koju zbog oblacnosti nije uvjek bilo uslova. Spasić
se nije kolebao. Poslije 23 dana plovidbe po pučini Atlantika, 10. juna u zoru, tacno u kursu kako je predvideo Spasić, pojavila su se Bermudska ostrva. Bio je to veliki uspjeh za posadu "Jadrana". Tokom Drugog svjetskog rata školski brod "Jadran" koristila je italijanska ratna mornarica, takođe kao školski brod, ali pod imenom "Marko Polo". Agonija broda počinje od kapitulacije Italije. Potpuno zapušten, ogoljen i opljačkan, dočekao je kraj rata vezan u jednom od venecijanskih kanala, služeći kao most. Nakon dolaska u domovinu 1946. godine i obnove u remontnom zavodu "Sava Kovačević" u Tivtu, stručnjaci Zavoda su polovinom 1949. godine okončali vraćanje broda u prvobitno stanje. Od tada do danas š/b "Jadran" redovno se održava i remontuje i spada u red najljepših jedrenjaka tipa "barkantin".Od drugog svetskog rata na ovamo "Jadran" ima stalno status broda za obuku mornarickih kadrova. Formiranjem Vojske Crne Gore "Jadran" je u sastavu Mornaricke baze Vojske Crne Gore. Putovanja jedrenjaka "Jadran":

1. Dubrovnik - Tunis - Malta - Pirej - Tivat, od 25. 6. do 25. 7. 1934.
2. Dubrovnik - Glibraltar - Lisabon - Kazablanka - Malaga - Palma de Majorka - Tunis - Pirej - Dubrovnik, od 5. 8. do 5. 10. 1934.
3. Dubrovnik - Oran - Porto Drande - Funšal - Kadis - Ajacio - Pirej - Dubrovnik, od 1. 04. do 31. 8. 1935.
4. Dubrovnik - Malta - Vilfranš - Marmarika - Istanbul - Konstanca - Varna - Solun - Pirej - Dubrovnik, od 10. 6. do 31. 8. 1936.
5. Dubrovnik - Malta - Napulj - Aleksandrija - Port Said - Ismailija - Suec - Tripoli - Vati - Istambul - Sulina - Konstanca - Burgas - Kavala Atos - Patras - Dubrovnik, od 1. 6. do 2. 9. 1937.
6. Dubrovnik - Malta - Gibraltar - Madera - Hamilton - Njujork - Boston - Santa Kruz - Ponta Oelgada - Gibraltar - Tunis - Dubrovnik, od 20. 4. do 31. 8. 1938.
7. Dubrovnik - Malta - Lisabon - Šerbur - Roterdam - Hamburg - Kilgdinja - Stokholm - Kopenhagen - Oslo - Portsmut - Dubrovnik, od 22. 5. do 15. 9. 1939.
8. Split - Malta - Aleksandrija - Pirej - Divulje, od 20. 6. do 26. 7. 1959.
9. Divulje - Malta - Bejrut - Latakija - Rodos - Solun - Split, od 16. 6. do 30. 7. 1960.
10. Divulje - Bengazi - Tunis - Malta - Pirej - Split, od 13. 6. do 22.7. 1961.
11. Split - Port Said - Port Sudan - Bejrut - Split, od 30. 10. do 8.12.1962.
12. Split - Malta - Krf - Split, od 20. 6. do 3. 7. 1984.
13. Tivat - Pirej - Korintski kanal - Tivat, od 13. 7. do 25. 7. 1997.
14. Tivat - Gilbraltar - Lisabon - Tivat, od 4. 6. do 14. 7. 1998.
15. Tivat - Tripoli - Aleksandrija - Tivat, od 2.7. do 27.7. 2001.
16. Tivat-Krf-Tivat, od 20.07. do 28.07.2002.
17. Tivat-Tulon-Livorno-Krf-Tivat, od 30.06. do 27.07.2003.
18. Tivat -Cadiz - Portsmut - Cartagena - Krf - Tivat od 01.06.-01.08.2005. ucešce u obilježavanju godišnjice Trafalgarske bitke
19. Tivat - Krf - Tivat 16-21.04. 2006. prisustvo komemorativnim svečanostima na ostrvu Vido i Plavoj grobnici
20. Kotor-Kaljari-Barselona-Tivat 24.09.-17.10.2008.godine, učešće na 4. Konferenciji IUCN-a na temu zaštite morskih biodiverziteta.
21. Tivat-Barletta-Bari-Kotor od 8. do 11. maja 2013. godine, fakultet za pomorstvo Kotor i Vojska Crne Gore organizovali su Plovidbu 2013 za studente i profesore.