08/23/2021
Kobe, ovim povodom nećmo o tebi pisati kao o košarkašu, jer to nije bilo ono što jesi, već ono čime si se bavio. Posvetićemo četvoropasusni tekst o tvom biću, makar kašičicu onog kojeg si dozvolio da spoznamo, iako nikakva pisana forma tebe ne može ni iz bliza dočarati.
Od tog kobnog, kišnog i tmurnog 26. januara kao da smo uplovili u neku drugu dimenziju, kao da je usporedno sa tim krenulo neko novo, moderno, izopačeno razdoblje koje se većinom ne podudara sa zdravim razumom.
Prvih nekoliko dana je nama sve to djelovalo kao jedan stravičan san kojem se kraj ne nadzire. Trebalo je nedelja i nedelja, ma šta, mjeseci i mjeseci da se i mi uhodamo u korak s’ realnošću i konstantujemo gorku istinu.
Posle tvoje karijere, za šta više nemamo ni elana da tamaramo po riječnicima kako bi uz nju smjestili ekvivalentnu deskripciju, riješio si da ovozemaljski preostatak kompletno okupiraš svojim najmilijim. Nisi ni slutio da je to samo nepune četiri godine. Nije to ni kratak, niti dug period, i za to vrijeme se svašta izdešava, ali je i par drhtaja u odnosu na šta si ti njima želio dati. Znamo kada je tebi nešto prioritet, ti tu daš cijelog sebe. Ciljaš u vrhovnu tačku. Ideš po najbolje ili neuspjeh. Vazda te je krasio taj vanserijski mentalitet.
Obraćanje Bogu, vrijeme i adekvatne prijateljske veze su najdjelotvorniji iscijeljitelji. Sadašnji trenutak je sve što imamo. Nas više nije strah i mi više ne žalimo niti gledamo u prošlost. Energija se ne može uništiti. Smrt ne postoji. Smrt je iluzija. To je praktično transformacija energije i prelazak iz ljudskog u neki vječni, spiritualni oblik. Kada se nismo sreli u ovom, radujemo se našem druženju u nama nekom još nepoznatom.
Danas bi Kobe Bean napunio 43. ♾