02/10/2026
https://planinuvolim.ba/peljesac-mljet-2/
STIGLI SMO!
PELJEŠAC & MLJET
JEMATVA 2026. – LOZA, MORE, PRIRODA, TRADICIJA I LJUDI
Od 20. do 27. septembra 2026. godine realizovali smo još jednu outdoor turu platforme Planinu Volim, ovoga p**a kroz višednevni boravak na poluotoku Pelješac i jednodnevni izlet na otok Mljet.
Planirani termin bio je od 21. do 27. septembra, ali smo zbog organizacije putovanja krenuli dan ranije, 20.09.2026. godine, dok je povratak u Tuzlu realizovan 27.09., kako je i bilo planirano.
Ova tura nije bila zamišljena samo kao putovanje prema moru. Bila je to prilika da upoznamo jedan drugačiji način života, da zavirimo u vinograd u vrijeme berbe, osjetimo vrijednost rada čovjekovih ruku, upoznamo tradiciju porodice koja generacijama živi od svog rada, ali i da kroz aktivni odmor upoznamo neke od najvrjednijih prirodnih i kulturno-historijskih prostora južnog Jadrana.
Posebno mjesto u cijeloj priči pripada obitelji Antunović iz Kune Pelješke, sa kojom Planinu Volim već godinama gradi odnos zasnovan na povjerenju, prijateljstvu i obostranom poštovanju.
KUNA PELJEŠKA – MJESTO GDJE POČINJE PRIČA
Kuna Pelješka naselje u općini Orebić, smještena na približno 360 metara nadmorske visine, već je godinama naše polazište za upoznavanje Pelješca.
Ovdje smo pronašli ono što se danas sve teže pronalazi, domaćinstvo u kojem se turizam nije odvojio od života, nego je postao njegov prirodni nastavak.
Agroturizam Antunović predstavlja zaokruženu porodičnu priču. Vinogradi, masline, bademi, domaće životinje, vlastita proizvodnja hrane, tradicionalna konoba i savremeno uređeni apartmani povezani su u jednu cjelinu u kojoj se osjeća trud više generacija.
Ranije smo zapisali da su Antunovići obitelj koja, uprkos teškim uslovima, generacijama opstaje zahvaljujući vlastitom radu. Upravo smo se i ove godine u to ponovo uvjerili.
Od vinograda i maslinika do stola, od zemlje do proizvoda, od proizvodnje do gostoprimstva. Kod Antunovića ništa nije slučajno, to je stečeni način života.
JEMATVA 2026. – KADA VINOGRAD POSTANE UČIONICA
Od ponedjeljka do četvrtka jutra su bila rezervisana za ono zbog čega je ovaj septembarski Pelješac poseban jer se ubiru dozreli grozdovi kroz tradicionalnu aktivnost naziva, Jematva.
Umjesto da vinograd gledamo samo kao pejzaž, imali smo priliku ući među redove loze i učestvovati u njenom najvažnijem godišnjem trenutku, berbi grožđa.
Trganje grožđa nije samo jednostavan posao, to je završetak jednogodišnjeg ciklusa rada. Od rezidbe i obrade zemljišta, preko zaštite i njege loze, do trenutka kada zreli grozd dospije u ruke berača. Svaki ubrani grozd u sebi nosi sunce, kamen, buru, kišu, ljudski rad i iskustvo koje se prenosi generacijama.
Pelješac je posebno vezan za vinovu lozu. Na njegovim kamenitim i osunčanim padinama opstaje autohtona sorta, Plavac mali, od koje nastaju neka od najpoznatijih peljeških vina sa zaštićenim geografskim porijeklom.
Upravo je loza kroz historiju postala jedan od sinonima Pelješca. Ovdje se vino ne doživljava samo kao proizvod, dio je identiteta prostora i ljudi.
Zato je Jematva 2026. za našu grupu bila više od aktivnosti. Bila je prilika da upoznamo Pelješac iznutra, kroz rad, tradiciju i ljude koji tu tradiciju svakodnevno čuvaju.
Aktivnosti u vinogradu završavale su prije ručka, nakon čega smo nastavili dan na drugačiji način, odlascima na more, kupanjem, odmorom i upoznavanjem peljeških obala.
DIVNA – BORAK – ŽULJANA – OREBIĆ
Naklonjeni vremenski uslovi i toplo more omogućili su nam da poslijepodneva uživamo uz more.
Mijenjali smo vinograd za plažu, kamen za more, radni dio dana za odmor. Posjetili smo Divnu, Borak, Žuljanu i Orebić, tražeći svaki put ono zbog čega je Pelješac toliko poseban, čisto more, mir, mediteranski pejzaž i osjećaj da se ovdje vrijeme kreće nešto sporije. Svaki dan imao svoju ravnotežu, prijepodne rad i tradicija a poslijepodne more i odmor dok je veče rezervisamo za druženje, što čini naš koncept aktivnog odmora.
AGROTURIZAM ANTUNOVIĆ – MJESTO KOJE SE NE ZABORAVLJA
Poseban dio ovog izvještaja pripada domaćinima. Obitelj Antunović nije nam ove godine pružila samo smještaj, pružili su nam svoj prostor, svoje vrijeme, svoje proizvode, svoju svakodnevnicu i ono što je najvrjednije svoje povjerenje.
Od apartmana visoke kategorije i pažljivo uređenog prostora za boravak, do domaćih proizvoda i mediteranskih delicija koje su dolazile na naš sto, sve je bilo podređeno jednom cilju da se gost osjeća kao kod kuće.
Tome se doda osmijeh, onaj iskreni, nenametljivi osmijeh čovjeka koji ne dočekuje gosta zato što mora, nego zato što mu je drago što je došao u tome i jeste posebnost Antunovića. Njihovo gostoprimstvo nije dekoracija turističke ponude to je dio njihove tradicije.
Godine saradnje između platforme Planinu Volim i Agroturizma Antunović pokazale su koliko vrijednosti može nastati kada se ljudi povežu kroz povjerenje, poštovanje i zajednički odnos prema prirodi, radu i gostu. Naše druženje više odavno nije samo poslovna saradnja postalo je prijateljstvo. A prijateljstvo se, kao i vino, gradi vremenom.
PETAK – OTOK MLJET
Petak je donio promjenu prostora. Napustili smo Pelješac i trajektom krenuli iz Prapratnog prema Sobri na otoku Mljetu. Cilj nije bio samo posjetiti otok, nego upoznati njegove prirodne i kulturno-historijske vrijednosti.
Prvo smo stigli u Babino Polje, najveće i jedno od najstarijih naselja na Mljetu. Iz njega smo krenuli južno prema obali i Odisejevoj špilji, krškom lokalitetu koji je kroz legendu povezan sa Odisejem i nimfom Kalipso. Upravo je ta priča bila dio najave naše ture, mjesto gdje se stvarna priroda Mljeta susreće sa mitom koji je preživio hiljade godina.
Pješačenje do špilje bilo je još jedan mali primjer onoga što želimo postići našim turama, da se do vrijednih mjesta ne dolazi samo vozilom, nego da ih upoznamo hodajući, polako i sa pažnjom
NACIONALNI PARK MLJET – VELIKO I MALO JEZERO
Nakon Babinog Polja nastavili smo prema zapadnom dijelu otoka i Nacionalnom parku Mljet. Veliko i Malo jezero predstavljaju jedan od najprepoznatljivijih prirodnih fenomena Mljeta. Šetnja uz jezera, mir šume i karakteristični mediteranski pejzaž stvaraju potpuno drugačiji doživljaj od onoga koji smo imali prethodnih dana na Pelješcu.
Poseban trenutak bila je vožnja solarnim brodom do otočića Sv. Marija. Na njemu se nalazi benediktinski samostan sa crkvom sv. Marije, čija gradnja traje od 1177. do 1198. godine. Samostan i crkva kroz stoljeća su mijenjali izgled, ali je romanička jezgra ostala važan dio njihovog identiteta.
Boravak na otoku Sv. Mariji zato nije bio samo turistička posjeta, bio je to susret prirode, mora, arhitekture, duhovnosti i višestoljetne ljudske prisutnosti na jednom malom otočiću usred jezera.
POLAČE – TRAGOVI RIMA NA MLJETU
Iz Nacionalnog parka nastavili smo prema Polačama. Ovdje nas je dočekao jedan od najznačajnijih antičkih lokaliteta na otoku, ostaci rimske, odnosno kasnoantičke palače i šireg kompleksa.
Kompleks u Polačama obuhvata ostatke palače, termi, bazilika, fortifikacijskih elemenata, skladišnih prostora i nekadašnjeg pristaništa. Današnja istraživanja lokalitet povezuju s kasnoantičkim razdobljem, dok službeni turistički izvori palaču datiraju u 4./5. stoljeće.
Uz ovaj lokalitet vezana je i legenda prema kojoj je palaču dao izgraditi Agezilaj iz Anazarba, koji se sa sinom, pjesnikom Opijanom, sklonio na Mljet nakon progona iz Rima. Važno je naglasiti da je riječ o legendarnom predanju, a ne o pouzdano potvrđenom podatku o graditelju.
Zašto je baš gradnja palače bila ovdje?
Odgovor velikim dijelom leži u samom položaju luke Polača. Uvala je duboka, zaklonjena i pogodna za sigurno sidrenje a u blizini se nalazi i izvor pitke vode. Takav položaj davao je ovom prostoru stratešku i pomorsku vrijednost. Arheološki nalazi potvrđuju da je prostor luke bio korišten i da se istraživanja danas protežu i na podvodne strukture nekadašnjeg pristaništa.
Polače su mnogo više od ostataka jedne stare građevine, svjedoče o vremenu kada je ovaj mali otok bio dio mnogo većeg rimskog mediteranskog svijeta.
SAPLUNARA – ZAVRŠETAK MLJETSKOG DANA
Nakon Polača vratili smo se prema istočnom dijelu otoka. Sljedeće zaustavljanje bila je Saplunara, poznata po pješčanim plažama, borovoj šumi i drugačijem pejzažu od onoga koji smo upoznali u Nacionalnom parku. Bio je to trenutak za kratki predah prije zalaska sunca i povratka.
Nakon cjelodnevnog obilaska Mljeta vratili smo se prema Sobri, ukrcali na trajekt za Prapratno i ponovo stigli na Pelješac.
Kasna vožnja do Kune Pelješke zatvorila je jedan dug, ali sadržajan dan. Spojili smo mit i historiju, more i šumu, antičku baštinu i benediktinsku tradiciju, jezera i pješčane plaže.
SUBOTA – OREBIĆ I KORČULA
Subota je bila rezervisana za laganiji završetak boravka na Pelješcu. Posjetili smo Orebić, jedno od najpoznatijih mjesta na poluotoku, a dio grupe je nastavio prema otoku Korčuli.
Kupanje, odmor, šetnja i uživanje u posljednjem punom danu na Jadranu bili su pravi završetak sedmodnevnog boravka. Nakon dana provedenih u vinogradu, šetnji, vožnji, obilascima i upoznavanju novih prostora, ovaj dan je bio namijenjen jednostavnom uživanju. Bez žurbe jer i odmor je dio planiranog aktivnog odmora.
NEDJELJA – POVRATAK
Nedjelja je označila završetak našeg boravka na Pelješcu. Napustili smo Kunu Pelješku i krenuli prema Tuzli, noseći sa sobom mnogo više od fotografija i uspomena sa mora.
Ponijeli smo priče, o vinogradu, o Jematvi 2026, o Plavcu malom, o ljudima koji od zemlje stvaraju proizvod, a od svog doma mjesto u koje se gosti vraćaju.
Priču o Mljetu, Odiseju, rimskom vremenu, benediktincima, jezerima i moru, i jednu posebnu priču o prijateljstvu koje je godinama raslo između platforme Planinu Volim i obitelji Antunović.
HVALA DOMAĆINIMA
Agroturizam Antunović nije bio samo mjesto našeg smještaja. Bio je naš dom na Pelješcu. Hvala porodici Antunović na svemu što su nam pružili tokom ovog boravka.
Na otvorenim vratima, na povjerenju, svakom osmijehu, domaćoj hrani, vinima i delicijama, prostoru koji su nam stavili na raspolaganje, apartmanima u kojima smo se osjećali ugodno, vinogradu u kojem smo imali priliku biti dio Jematve 2026 a prije svega hvala na ljudskosti.
Godine saradnje sa Antunovićima pokazale su nam da najbolji odnosi ne nastaju preko ugovora i dogovora, nego kroz vrijeme, poštovanje i povjerenje.
Zato ćemo se Pelješcu uvijek vraćati ne samo zbog mora, ne samo zbog vina, ne samo zbog prirode, vraćat ćemo se ljudima.
PELJEŠAC KOJI OSTANE U ČOVJEKU
Pelješac se ne može upoznati samo prolaskom cestom, teba ući među njegove vinograde, osjetiti kamen pod nogama treba upoznati ljude, probati ono što su vlastitim rukama proizveli, sjesti za njihov sto, pogledati more sa njegovih obala i treba razumjeti da je iza svakog grozda, boce vina, masline, sira ili domaćeg proizvoda mnogo više od samog proizvoda.
Iza svega stoji čovjek i njegov rad, njegova porodica, tradicija, upornost i želja da ono što je naslijedio ostavi budućim generacijama.
Upravo takve vrijednosti želimo upoznavati i predstavljati kroz Planinu Volim jer outdoor aktivnost nije samo hodanje to je prilika da upoznamo prostor u kojem se krećemo, njegovu prirodu, historiju, ljude, običaje i vrijednosti koje vrijedi sačuvati.
PELJEŠAC & MLJET 2026.
Sedam dana, Pelješac, Mljet, vinogradi, Plavac mali, Jematva, more, plaže, Odisejeva špilja, Veliko i Malo jezero, Sveta Marija, Polače i tragovi Rimskog carstva, Korčula i prije svega ljudi.
Još jedna uspješno realizovana outdoor tura platforme Planinu Volim. Tura u kojoj smo spojili aktivnost i odmor, prirodu i kulturu, tradiciju i savremeni turizam, ali i ono što nam je posebno važno, ljude i međusobno povjerenje.
Hvala svim učesnicima na povjerenju, dobrom raspoloženju, poštovanju dogovora i zajedničkom stvaranju još jedne lijepe priče.
Posebno hvala našim domaćinima, obitelji Antunović.
Do nekog novog susreta na Pelješcu, novih staza, novih ljudi i novih priča.
VAS I PLANINU VOLIM
Dževad Bektašević
