PlaninuVolim

Call Directions Website Contact the business

PlaninuVolim Promocija prirodnih ljepota sadržanim kroz pojam planina i zdravog života.

Kretanje pješačenjem vlastitom snagu nogu uz stručno vođenje označenim i neoznačenim planinarskim stazama.

STIGLI SMO!BJELAŠNICA I VISOČICA – DVA DANA PLANINE, SELA, VRHOVA I PRIČAVikend 03. i 04.10.2026. godine proveli smo na ...
07/10/2026

STIGLI SMO!
BJELAŠNICA I VISOČICA
– DVA DANA PLANINE, SELA, VRHOVA I PRIČA

Vikend 03. i 04.10.2026. godine proveli smo na Bjelašnici i Visočici, kroz planinarski program koji je spojio prirodu, planinu, visokoplaninska sela, kulturno-historijsko naslijeđe i druženje.

Posjetili smo Umoljane, Gradinu i Lukomir, prošli stazama iznad kanjona Rakitnice, uživali u pogledima sa Vijenca, upoznali tradicionalni način života ovog prostora i odmorili uz domaću hranu u Kolibi Lukomir.
Nedjelja je bila rezervisana za Visočicu. Dio grupe popeo se na Vito 1.960 m n. v. i Spionik 1.920 m n. v., dok je drugi dio grupe uživao u laganijoj šetnji uz Tušilski potok prema Sinanovićima.
Poseban doživljaj pružili su jesenji pejzaži, jutarnji mraz, čisto nebo i široki pogledi prema Prenju, Čvrsnici, Veležu, Treskavici, Zelengori, Jahorini, Romaniji, Vranici i drugim bosanskohercegovačkim planinama.

Ovaj vikend još jednom je potvrdio ono što nastojimo graditi kroz platformu Planinu Volim, planinarenje koje nije samo uspon prema vrhu, već upoznavanje prirode, ljudi, sela, tradicije i prostora u kojem živimo.

Posebno nam je važno da svaki program bude sigurno planiran, odgovorno vođen i prilagođen mogućnostima učesnika. Jer planinu ne pohodimo da bismo dokazivali ko može više. Planinu upoznajemo, poštujemo, čuvamo i u njoj uživamo.
Hvala svim učesnicima na povjerenju, druženju i lijepoj atmosferi, kao i domaćinima koji su naš boravak učinili još sadržajnijim.

Cjeloviti izvještaj sa detaljima ture i svim pričama koje su obilježile ovaj vikend pročitajte na stranici Planinu Volim.
https://planinuvolim.ba/bjelasnica-i-visocica-2/

Vas i Planinu Volim
Dževad Bektašević
plan. vodič MB-125

https://planinuvolim.ba/peljesac-mljet-2/STIGLI SMO!PELJEŠAC & MLJETJEMATVA 2026. – LOZA, MORE, PRIRODA, TRADICIJA I LJU...
02/10/2026

https://planinuvolim.ba/peljesac-mljet-2/
STIGLI SMO!
PELJEŠAC & MLJET
JEMATVA 2026. – LOZA, MORE, PRIRODA, TRADICIJA I LJUDI

Od 20. do 27. septembra 2026. godine realizovali smo još jednu outdoor turu platforme Planinu Volim, ovoga p**a kroz višednevni boravak na poluotoku Pelješac i jednodnevni izlet na otok Mljet.
Planirani termin bio je od 21. do 27. septembra, ali smo zbog organizacije putovanja krenuli dan ranije, 20.09.2026. godine, dok je povratak u Tuzlu realizovan 27.09., kako je i bilo planirano.
Ova tura nije bila zamišljena samo kao putovanje prema moru. Bila je to prilika da upoznamo jedan drugačiji način života, da zavirimo u vinograd u vrijeme berbe, osjetimo vrijednost rada čovjekovih ruku, upoznamo tradiciju porodice koja generacijama živi od svog rada, ali i da kroz aktivni odmor upoznamo neke od najvrjednijih prirodnih i kulturno-historijskih prostora južnog Jadrana.
Posebno mjesto u cijeloj priči pripada obitelji Antunović iz Kune Pelješke, sa kojom Planinu Volim već godinama gradi odnos zasnovan na povjerenju, prijateljstvu i obostranom poštovanju.

KUNA PELJEŠKA – MJESTO GDJE POČINJE PRIČA
Kuna Pelješka naselje u općini Orebić, smještena na približno 360 metara nadmorske visine, već je godinama naše polazište za upoznavanje Pelješca.
Ovdje smo pronašli ono što se danas sve teže pronalazi, domaćinstvo u kojem se turizam nije odvojio od života, nego je postao njegov prirodni nastavak.
Agroturizam Antunović predstavlja zaokruženu porodičnu priču. Vinogradi, masline, bademi, domaće životinje, vlastita proizvodnja hrane, tradicionalna konoba i savremeno uređeni apartmani povezani su u jednu cjelinu u kojoj se osjeća trud više generacija.
Ranije smo zapisali da su Antunovići obitelj koja, uprkos teškim uslovima, generacijama opstaje zahvaljujući vlastitom radu. Upravo smo se i ove godine u to ponovo uvjerili.
Od vinograda i maslinika do stola, od zemlje do proizvoda, od proizvodnje do gostoprimstva. Kod Antunovića ništa nije slučajno, to je stečeni način života.

JEMATVA 2026. – KADA VINOGRAD POSTANE UČIONICA
Od ponedjeljka do četvrtka jutra su bila rezervisana za ono zbog čega je ovaj septembarski Pelješac poseban jer se ubiru dozreli grozdovi kroz tradicionalnu aktivnost naziva, Jematva.
Umjesto da vinograd gledamo samo kao pejzaž, imali smo priliku ući među redove loze i učestvovati u njenom najvažnijem godišnjem trenutku, berbi grožđa.
Trganje grožđa nije samo jednostavan posao, to je završetak jednogodišnjeg ciklusa rada. Od rezidbe i obrade zemljišta, preko zaštite i njege loze, do trenutka kada zreli grozd dospije u ruke berača. Svaki ubrani grozd u sebi nosi sunce, kamen, buru, kišu, ljudski rad i iskustvo koje se prenosi generacijama.
Pelješac je posebno vezan za vinovu lozu. Na njegovim kamenitim i osunčanim padinama opstaje autohtona sorta, Plavac mali, od koje nastaju neka od najpoznatijih peljeških vina sa zaštićenim geografskim porijeklom.
Upravo je loza kroz historiju postala jedan od sinonima Pelješca. Ovdje se vino ne doživljava samo kao proizvod, dio je identiteta prostora i ljudi.
Zato je Jematva 2026. za našu grupu bila više od aktivnosti. Bila je prilika da upoznamo Pelješac iznutra, kroz rad, tradiciju i ljude koji tu tradiciju svakodnevno čuvaju.
Aktivnosti u vinogradu završavale su prije ručka, nakon čega smo nastavili dan na drugačiji način, odlascima na more, kupanjem, odmorom i upoznavanjem peljeških obala.

DIVNA – BORAK – ŽULJANA – OREBIĆ
Naklonjeni vremenski uslovi i toplo more omogućili su nam da poslijepodneva uživamo uz more.
Mijenjali smo vinograd za plažu, kamen za more, radni dio dana za odmor. Posjetili smo Divnu, Borak, Žuljanu i Orebić, tražeći svaki put ono zbog čega je Pelješac toliko poseban, čisto more, mir, mediteranski pejzaž i osjećaj da se ovdje vrijeme kreće nešto sporije. Svaki dan imao svoju ravnotežu, prijepodne rad i tradicija a poslijepodne more i odmor dok je veče rezervisamo za druženje, što čini naš koncept aktivnog odmora.
AGROTURIZAM ANTUNOVIĆ – MJESTO KOJE SE NE ZABORAVLJA
Poseban dio ovog izvještaja pripada domaćinima. Obitelj Antunović nije nam ove godine pružila samo smještaj, pružili su nam svoj prostor, svoje vrijeme, svoje proizvode, svoju svakodnevnicu i ono što je najvrjednije svoje povjerenje.
Od apartmana visoke kategorije i pažljivo uređenog prostora za boravak, do domaćih proizvoda i mediteranskih delicija koje su dolazile na naš sto, sve je bilo podređeno jednom cilju da se gost osjeća kao kod kuće.
Tome se doda osmijeh, onaj iskreni, nenametljivi osmijeh čovjeka koji ne dočekuje gosta zato što mora, nego zato što mu je drago što je došao u tome i jeste posebnost Antunovića. Njihovo gostoprimstvo nije dekoracija turističke ponude to je dio njihove tradicije.
Godine saradnje između platforme Planinu Volim i Agroturizma Antunović pokazale su koliko vrijednosti može nastati kada se ljudi povežu kroz povjerenje, poštovanje i zajednički odnos prema prirodi, radu i gostu. Naše druženje više odavno nije samo poslovna saradnja postalo je prijateljstvo. A prijateljstvo se, kao i vino, gradi vremenom.

PETAK – OTOK MLJET
Petak je donio promjenu prostora. Napustili smo Pelješac i trajektom krenuli iz Prapratnog prema Sobri na otoku Mljetu. Cilj nije bio samo posjetiti otok, nego upoznati njegove prirodne i kulturno-historijske vrijednosti.
Prvo smo stigli u Babino Polje, najveće i jedno od najstarijih naselja na Mljetu. Iz njega smo krenuli južno prema obali i Odisejevoj špilji, krškom lokalitetu koji je kroz legendu povezan sa Odisejem i nimfom Kalipso. Upravo je ta priča bila dio najave naše ture, mjesto gdje se stvarna priroda Mljeta susreće sa mitom koji je preživio hiljade godina.
Pješačenje do špilje bilo je još jedan mali primjer onoga što želimo postići našim turama, da se do vrijednih mjesta ne dolazi samo vozilom, nego da ih upoznamo hodajući, polako i sa pažnjom

NACIONALNI PARK MLJET – VELIKO I MALO JEZERO
Nakon Babinog Polja nastavili smo prema zapadnom dijelu otoka i Nacionalnom parku Mljet. Veliko i Malo jezero predstavljaju jedan od najprepoznatljivijih prirodnih fenomena Mljeta. Šetnja uz jezera, mir šume i karakteristični mediteranski pejzaž stvaraju potpuno drugačiji doživljaj od onoga koji smo imali prethodnih dana na Pelješcu.
Poseban trenutak bila je vožnja solarnim brodom do otočića Sv. Marija. Na njemu se nalazi benediktinski samostan sa crkvom sv. Marije, čija gradnja traje od 1177. do 1198. godine. Samostan i crkva kroz stoljeća su mijenjali izgled, ali je romanička jezgra ostala važan dio njihovog identiteta.
Boravak na otoku Sv. Mariji zato nije bio samo turistička posjeta, bio je to susret prirode, mora, arhitekture, duhovnosti i višestoljetne ljudske prisutnosti na jednom malom otočiću usred jezera.

POLAČE – TRAGOVI RIMA NA MLJETU
Iz Nacionalnog parka nastavili smo prema Polačama. Ovdje nas je dočekao jedan od najznačajnijih antičkih lokaliteta na otoku, ostaci rimske, odnosno kasnoantičke palače i šireg kompleksa.
Kompleks u Polačama obuhvata ostatke palače, termi, bazilika, fortifikacijskih elemenata, skladišnih prostora i nekadašnjeg pristaništa. Današnja istraživanja lokalitet povezuju s kasnoantičkim razdobljem, dok službeni turistički izvori palaču datiraju u 4./5. stoljeće.
Uz ovaj lokalitet vezana je i legenda prema kojoj je palaču dao izgraditi Agezilaj iz Anazarba, koji se sa sinom, pjesnikom Opijanom, sklonio na Mljet nakon progona iz Rima. Važno je naglasiti da je riječ o legendarnom predanju, a ne o pouzdano potvrđenom podatku o graditelju.
Zašto je baš gradnja palače bila ovdje?
Odgovor velikim dijelom leži u samom položaju luke Polača. Uvala je duboka, zaklonjena i pogodna za sigurno sidrenje a u blizini se nalazi i izvor pitke vode. Takav položaj davao je ovom prostoru stratešku i pomorsku vrijednost. Arheološki nalazi potvrđuju da je prostor luke bio korišten i da se istraživanja danas protežu i na podvodne strukture nekadašnjeg pristaništa.
Polače su mnogo više od ostataka jedne stare građevine, svjedoče o vremenu kada je ovaj mali otok bio dio mnogo većeg rimskog mediteranskog svijeta.

SAPLUNARA – ZAVRŠETAK MLJETSKOG DANA
Nakon Polača vratili smo se prema istočnom dijelu otoka. Sljedeće zaustavljanje bila je Saplunara, poznata po pješčanim plažama, borovoj šumi i drugačijem pejzažu od onoga koji smo upoznali u Nacionalnom parku. Bio je to trenutak za kratki predah prije zalaska sunca i povratka.
Nakon cjelodnevnog obilaska Mljeta vratili smo se prema Sobri, ukrcali na trajekt za Prapratno i ponovo stigli na Pelješac.
Kasna vožnja do Kune Pelješke zatvorila je jedan dug, ali sadržajan dan. Spojili smo mit i historiju, more i šumu, antičku baštinu i benediktinsku tradiciju, jezera i pješčane plaže.

SUBOTA – OREBIĆ I KORČULA
Subota je bila rezervisana za laganiji završetak boravka na Pelješcu. Posjetili smo Orebić, jedno od najpoznatijih mjesta na poluotoku, a dio grupe je nastavio prema otoku Korčuli.
Kupanje, odmor, šetnja i uživanje u posljednjem punom danu na Jadranu bili su pravi završetak sedmodnevnog boravka. Nakon dana provedenih u vinogradu, šetnji, vožnji, obilascima i upoznavanju novih prostora, ovaj dan je bio namijenjen jednostavnom uživanju. Bez žurbe jer i odmor je dio planiranog aktivnog odmora.

NEDJELJA – POVRATAK
Nedjelja je označila završetak našeg boravka na Pelješcu. Napustili smo Kunu Pelješku i krenuli prema Tuzli, noseći sa sobom mnogo više od fotografija i uspomena sa mora.
Ponijeli smo priče, o vinogradu, o Jematvi 2026, o Plavcu malom, o ljudima koji od zemlje stvaraju proizvod, a od svog doma mjesto u koje se gosti vraćaju.
Priču o Mljetu, Odiseju, rimskom vremenu, benediktincima, jezerima i moru, i jednu posebnu priču o prijateljstvu koje je godinama raslo između platforme Planinu Volim i obitelji Antunović.

HVALA DOMAĆINIMA
Agroturizam Antunović nije bio samo mjesto našeg smještaja. Bio je naš dom na Pelješcu. Hvala porodici Antunović na svemu što su nam pružili tokom ovog boravka.
Na otvorenim vratima, na povjerenju, svakom osmijehu, domaćoj hrani, vinima i delicijama, prostoru koji su nam stavili na raspolaganje, apartmanima u kojima smo se osjećali ugodno, vinogradu u kojem smo imali priliku biti dio Jematve 2026 a prije svega hvala na ljudskosti.
Godine saradnje sa Antunovićima pokazale su nam da najbolji odnosi ne nastaju preko ugovora i dogovora, nego kroz vrijeme, poštovanje i povjerenje.
Zato ćemo se Pelješcu uvijek vraćati ne samo zbog mora, ne samo zbog vina, ne samo zbog prirode, vraćat ćemo se ljudima.

PELJEŠAC KOJI OSTANE U ČOVJEKU

Pelješac se ne može upoznati samo prolaskom cestom, teba ući među njegove vinograde, osjetiti kamen pod nogama treba upoznati ljude, probati ono što su vlastitim rukama proizveli, sjesti za njihov sto, pogledati more sa njegovih obala i treba razumjeti da je iza svakog grozda, boce vina, masline, sira ili domaćeg proizvoda mnogo više od samog proizvoda.
Iza svega stoji čovjek i njegov rad, njegova porodica, tradicija, upornost i želja da ono što je naslijedio ostavi budućim generacijama.
Upravo takve vrijednosti želimo upoznavati i predstavljati kroz Planinu Volim jer outdoor aktivnost nije samo hodanje to je prilika da upoznamo prostor u kojem se krećemo, njegovu prirodu, historiju, ljude, običaje i vrijednosti koje vrijedi sačuvati.

PELJEŠAC & MLJET 2026.
Sedam dana, Pelješac, Mljet, vinogradi, Plavac mali, Jematva, more, plaže, Odisejeva špilja, Veliko i Malo jezero, Sveta Marija, Polače i tragovi Rimskog carstva, Korčula i prije svega ljudi.
Još jedna uspješno realizovana outdoor tura platforme Planinu Volim. Tura u kojoj smo spojili aktivnost i odmor, prirodu i kulturu, tradiciju i savremeni turizam, ali i ono što nam je posebno važno, ljude i međusobno povjerenje.
Hvala svim učesnicima na povjerenju, dobrom raspoloženju, poštovanju dogovora i zajedničkom stvaranju još jedne lijepe priče.
Posebno hvala našim domaćinima, obitelji Antunović.
Do nekog novog susreta na Pelješcu, novih staza, novih ljudi i novih priča.

VAS I PLANINU VOLIM
Dževad Bektašević

STIGLI SMO!PODSJELOVO 685 m n. v.  i 16 KILOMETARA OZRENSKIH STAZAPITOMA PLANINA, BOGATA ŠUMOM, VIDICIMA I PLANINARSKOM ...
14/09/2026

STIGLI SMO!
PODSJELOVO 685 m n. v. i 16 KILOMETARA OZRENSKIH STAZA

PITOMA PLANINA, BOGATA ŠUMOM, VIDICIMA I PLANINARSKOM TRADICIJOM

Planirani uspon na Treskavicu, zbog okolnosti koje nisu dozvolile realizaciju prvobitnog programa, zamijenili smo jednodnevnom turom na Ozren planini. I pokazalo se još jednom da je planinarstvo prije svega sposobnost da se planu prilagodimo, pronađemo sigurnu alternativu i dan provedemo u prirodi.

Naš cilj ovoga p**a bio je Podsjelovo, 685 m n. v. uređeni vidikovac i vrh sa stećcima, do kojeg smo stigli stazom koja objedinjuje prirodne ljepote Ozrena, uređene planinarske sadržaje, šumu, otvorene vidike i vrijedno kulturno naslijeđe. Prešli smo 16 kilometara, uz ostvarenu visinsku razliku od 622 metra uspona dok je ukupno vrijeme kretanja iznosilo 7 sati, 30 minuta.

Ozren je pitoma i pristupačna bosanskohercegovačka planina, ali upravo zbog toga često nepravedno ostaje u sjeni viših i poznatijih planina. Prostire se kroz područje više lokalnih zajednica, između dolina Bosne i Spreče, a prema južnim i jugoistočnim obroncima povezuje se sa Konjuhom. Područje Lukavca obuhvata padine i ogranke Ozrena, Konjuha i Majevice.

Najviši vrh Ozrena je Velika Ostravica, 918 m n. v., jedini ozrenski vrh viši od 900 metara.

Ali vrijednost Ozrena nije samo u njegovoj nadmorskoj visini. Njegova posebnost je upravo u pitomom reljefu, prostranim šumama, livadama, brojnim vrhovima i vidikovcima, planinarskim stazama i bogatom prirodnom i kulturno-historijskom naslijeđu.

OD ORAHOVICE PREMA PODSJELOVU

Našu turu započeli smo na lokaciji Lovačke kuće Orahovica, na 335 m n. v.

Od samog početka bilo je jasno da nas očekuje lijepo uređena i sadržajna planinarska staza. Trasa je opremljena informacijskim tablama, dobro markirana i uređena, a najvećim dijelom vodi kroz gustu i mirisnu borovu šumu.

Ozren je poznat po šumskim predjelima u kojima se smjenjuju borove i druge šumske zajednice, stvarajući karakterističan izgled ove pitome planine. Upravo takav ambijent pratilo nas je tokom uspona, hladovina, miris četinarske šume, tišina i povremeni otvori kroz krošnje iz kojih se pružaju pogledi prema okolnim ozrenskim vrhovima i susjednim planinama.

Staza je dinamična i raznolika. Na pojedinim dijelovima prati, a mjestimično se i preklapa sa makadamskim putem, ali se pritom ne gubi osjećaj planinarskog kretanja kroz prirodu.

RIZINA STAZA, TRAG JEDNOG PLANINARA

Posebno mjesto u ovoj priči zauzima Rizina staza.
Ime staze nosi uspomenu na Rizu Tubića iz Lukavca, istaknutog planinara koji je svojim radom, odnosom prema prirodi i zalaganjem ostavio dubok trag u planinarstvu Lukavca i šire.
Planinarske staze su tragovi ljudi koji su ih stvarali, uređivali, obilježavali i njima vodili druge prema planini.
Zato Rizina staza ima dodatnu vrijednost. Ona čuva sjećanje na čovjeka kojem je planina bila više od mjesta kroz koje se prolazi. Bila je prostor kojem se pristupa s poštovanjem i koji treba ostaviti uređenim za one koji dolaze poslije nas.

PLAVETNO BRDO 510 m n. v.

Prvi značajniji uspon vodi nas prema Plavetnom brdu, 510 m n. v.
Šuma se povremeno otvara i omogućava prve šire poglede prema ozrenskim predjelima. Kako dobijamo na visini, tako se i prostor oko nas polako širi.

Ozren upravo na ovakvim mjestima pokazuje svoju posebnost. Nema dramatične stijene visokih planina niti ekstremne nadmorske visine, ali ima ono što često tražimo na planini, mir, prirodu, dobru stazu i osjećaj prostora.

VIDIKOVAC MALČIĆI 533 m n. v.

Nastavljamo prema uređenom vidikovcu Malčići, 533 m n. v.
Ovo je jedno od mjesta na kojima vrijedi zastati, pogledati oko sebe i napraviti predah. Uređena stajališta i vidikovci daju ovoj stazi dodatnu vrijednost, posebno za planinare koji žele spojiti aktivno kretanje, upoznavanje prostora i uživanje u pejzažu.

Naša ruta tako nije samo uspon prema krajnjem cilju. Svaka dionica donosi novi pogled, novo mjesto za odmor i novu priču.

VIDIKOVAC KVRGA 648 m n. v.

Dalje nas staza vodi prema vidikovcu Kvrga, 648 m n. v.
Visina se povećava, šuma se mjestimično otvara, a pogledi postaju sve širi. Iza nas ostaje početna tačka u Orahovici, dok pred nama ostaje završni dio uspona prema Podsjelo.

Upravo ovakav raspored vidikovaca čini stazu sadržajnom i dinamičnom. Nema potrebe žuriti. Ozren traži da se zastane, pogleda, fotografiše, razgovara i uživa u prirodi.

PODSJELOVO 685 m n. v.

Nakon nastavka uspona stižemo do našeg krajnjeg cilja vidikovac i vrh Podsjelovo, 685 m n. v.
Ovdje nas dočekuje uređeni vidikovac i prostor sa stećcima, koji ovom planinarskom cilju daju dodatnu kulturno-historijsku vrijednost.
Stećci su jedno od najprepoznatljivijih obilježja srednjovjekovne Bosne i Hercegovine i vrijedan dio kulturnog pejzaža koji se susreće i na području Ozrena. Na području Grada Lukavca evidentirane su brojne nekropole i lokaliteti sa stećcima, uključujući lokalitete na Ozrenu.
Podsjelo nam je ponudilo upravo ono zbog čega se na ovakve ture i dolazi, širok i čist pogled prema okolnim vrhovima i planinama. Nakon prolaska kroz gustu šumu i nekoliko vidikovaca, završni izlazak na otvoren prostor pružio je sasvim drugačiji doživljaj. Pogled se širi, horizont otvara, a Ozren pokazuje da i planina visoka manje od 1.000 metara može ponuditi veoma lijep planinarski doživljaj.

OZREN, PLANINA KOJA NE TRAŽI MNOGO

Ozren možda nema visinu Prenja, Maglića ili Čvrsnice, ali ima nešto svoje. To je planina kojoj se može vratiti. Staze prolaze kroz šume, livade i mirne planinske predjele. Na njima se smjenjuju usponi, ravniji dijelovi, makadamski putevi, vidikovci i mjesta za odmor.

Najviši vrh Ostravica doseže 918 m n. v., dok brojni drugi vrhovi i vidikovci stvaraju mrežu zanimljivih jednodnevnih planinarskih ciljeva. Planinarski izvori Ozren opisuju upravo kao područje pogodno za različite jednodnevne i kružne ture, sa dobro označenim planinarskim stazama.

Ozren je zbog toga odličan prostor za upoznavanje planinarstva, razvoj kondicije, druženje i sigurno kretanje planinskim stazama.

POVRATAK UZ DRUŽENJE

Nakon odmora na vidikovcu Podsjelovo, fotografisanja i uživanja u pogledima, vraćamo se istom stazom prema Orahovici. Povratak je protekao u još boljoj atmosferi.
Na stazi smo susretali planinare iz susjednih gradova, razmjenjivali iskustva, razgovarali o planinama i kao i mnogo p**a do sada, potvrđivali ono najljepše u planinarstv, ljude koje povezuje ljubav prema prirodi.

Planina je staza kojom hodamo, šuma kroz koju prolazimo, pogled zbog kojeg zastanemo, čovjek kojeg sretnemo i priča koju ponesemo kući.

PLANINU VOLIM, PLANINARSTVO KOJE SE PLANIRA I VODI SIGURNO

Ova zamjenska tura još jednom je pokazala koliko je važno odgovorno planiranje planinarskih aktivnosti. Kada prvobitni cilj zbog vremenskih, organizacijskih ili drugih okolnosti nije moguće sigurno realizovati, dobar planinarski vodič ne traži način da se plan po svaku cijenu ostvari. Traži sigurnu, kvalitetnu i sadržajnu alternativu.
Upravo je to jedan od principa platforme Planinu Volim.

Svaka tura počinje prije nego što napravimo prvi korak, procjenom terena, uslova, sposobnosti učesnika, vremena, opreme i mogućih alternativnih pravaca.

Planina nije prostor da bismo dokazivali ko može više.Na planinu idemo da je upoznamo, da joj se divimo, da u njoj uživamo i da se sa nje sigurno vratimo.

Zato Planinu Volim tim nastoji kroz svaku organizovanu aktivnost promovisati odgovorno planinarenje, kvalitetno planiranje, stručno vođenje, međusobno povjerenje i poštovanje planinarskih pravila.

ZAHVALNOST

Hvala svim učesnicima koji su i ovu zamjensku turu prihvatili sa razumijevanjem i dobrim raspoloženjem. Hvala planinarima iz susjednih gradova na susretima, razgovorima i zajedničkim trenucima na stazi.

Posebno hvala planinarima PD Lukavac iz Lukavca, koji svojim radom održavaju, uređuju i obilježavaju planinarske staze, vidikovce i odmorišta, čineći planine dostupnijim i sigurnijim za sve koji ih vole.

Ozren nas je još jednom podsjetio da ne moramo uvijek tražiti velike visine da bismo doživjeli veliku planinarsku priču.
Podsjelovo 685 m n. v. možda nije velika brojka na planinarskoj skali, ali je ovaj vrh, njegova staza, šuma, vidikovci, stećci i ljudi koje smo sreli učinili da ovaj dan bude vrijedan pamćenja.
To je planinarstvo kakvo volimo, to je ujedno i misija platforme Planinu Volim.

Vas i Planinu Volim

Dževad Bektašević
planinarski vodič MB-125
PS FBiH/PD Konjuh Tuzla
+387 61 13 48 94
[email protected]
planinuvolim.ba

https://planinuvolim.ba/ozren-planina/

DOLOMITI 2026 ČETIRI DANA IZMEĐU JEZERA, VRHOVA I FERATA03–06. septembar 2026.Četiri dana u Dolomitima bila su spoj plan...
07/09/2026

DOLOMITI 2026
ČETIRI DANA IZMEĐU JEZERA, VRHOVA I FERATA

03–06. septembar 2026.

Četiri dana u Dolomitima bila su spoj planinarenja, visokogorskih uspona, tehnički zahtjevnih via ferrata, prirodnih ljepota i mjesta koja ostavljaju snažan trag.

Dolomitska priča počela je na Passo Tre Croci, odakle smo stazom 215 krenuli prema čudesnom Lago di Sorapis. Nakon gotovo 12 kilometara hodanja i 480 metara uspona, pred nama se otvorila nestvarno tirkizna boja jezera, okružena moćnim dolomitskim stijenama. Putem su nas pratili pogledi prema Tre Cime di Lavaredo i Cadini di Misurina, a osigurani i izloženi dijelovi staze dodatno su dali planini njen pravi karakter.

Drugi dan bio je rezervisan za Peitlerkofel – Sass de Putia (2875 m). Od Passo delle Erbe preko Munt de Fornella i Forcella de Pütia, kružnom stazom prošli smo gotovo 17 kilometara, savladali više od 1.100 metara uspona i stigli do jednog od najljepših panoramskih vrhova ovog dijela Dolomita. Pogled se pružao prema Marmoladi, Selli, Sasso Croce i dalekim Alpama.

Treći dan donio je ono zbog čega mnogi planinari dolaze u Dolomite, visokogorsku via ferratu i ozbiljan tehnički izazov.

Sa Rifugio Angelo Dibona krenuli smo prema Tofana di Mezzo (3244 m) preko Via Ferrata Giuseppe Olivieri – Punta Anna i nastavili preko Gianni Aglio. Ova kombinacija predstavlja jednu od zahtjevnijih visokogorskih ferrata u području Tofana. Dionice su tehnički ocijenjene do D, uz pojedine vrlo zahtjevne ključne elemente koji se u nekim opisima navode i kao E elementi. Karakterišu ih velika izloženost, strmi stijenski odsjeci, vertikalni prolazi, ljestve i dugi osigurani dijelovi. Poseban izazov predstavlja činjenica da se sve odvija na velikoj nadmorskoj visini, gdje fizička spremnost, koncentracija i pravilna upotreba opreme imaju presudnu ulogu.

To nije bio samo uspon prema vrhu. Bio je to test iskustva, sigurnosti, povjerenja i timskog duha.

Nakon uspiješnog uspona na vrh Tofane di Mezzo 3244 m, silazak gondolom prema Ra Valesu, a zatim preko Rifugio Pomedes završili zahtjevnu kružnu turu.

Četvrti dan posvetili smo Cortini d'Ampezzo, jednom od najpoznatijih planinskih i turističkih centara Dolomita, gradu duboko povezanom s planinarstvom, alpinizmom i historijom Zimskih olimpijskih igara.

Na povratku prema Austriji zaustavili smo se kod impresivnog Fallbacha, jednog od najpoznatijih vodopada u Koruškoj, u dolini Maltatal, dolini vodopada.

ČETIRI DANA. ČETIRI RAZLIČITA PLANINSKA DOŽIVLJAJA.

Od tirkiznog Lago di Sorapis, preko visokog Peitlerkofela, do stijena Tofane i tehnički zahtjevnih ferrata, Dolomiti su još jednom pokazali zašto predstavljaju jedno od najznačajnijih planinarskih područja Evrope.

Ovakve ture nisu samo kilometri, visinska razlika i osvojeni vrhovi. One su iskustvo, znanje, odgovornost, prijateljstvo i ljubav prema planini.

Planinarenje nije takmičenje.
Planina se ne osvaja, planina se upoznaje, poštuje i doživljava.

Hvala svima koji su bili dio ove dolomitske priče.

Nastavljamo dalje.
Vas i Planinu Volim.

Dževad Bektašević
planinarski vodič MB-125
Planinu Volim

https://planinuvolim.ba/dolomiti-2026/

Address

Mehmedalije Maka Dizdara Br. 1
Tuzla
75000

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when PlaninuVolim posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Business

Send a message to PlaninuVolim:

Shortcuts

Share

Category