Fitka

Pridruži nam se na petotjednom ljetnom ciklusu vježbanja u ANGELS Body & Emotions

Ponedjeljkom i srijedom u 17:30 h

Mobilnost i snaga i odlična ekipa!

Startamo 22.06.
Prijave porukom, komentarom, mailom na [email protected]

Prvo i prvo, ova fotka s magarcem nema nikakve veze s tekstom, samo skupljam hrabrost da snimam videe na kojima govorim, a do tada - mago i ja.

Dakle...puno sam kroz godine pisala kako ne volim sve ili ništa. Pogotovo kad se radi o prehrani i vježbanju. Možda nije toliko da ne volim već ne vjerujem u tu metodu. Postoje li ljudi koji su preko noći preokrenuli život naglavačke, postali zagriženi vježbaoci i vježbalice, priprematelji zdravih obroka i nisu se više nikad okrenuli starim navikama? Postoje. No ipak vjerujem za većinu nas vrijedi ona da ne možemo okrenuti novu stranicu bez da dobro pogledamo ovu na kojoj se trenutno nalazimo. I da ako se preselimo na drugi kraj planeta - idemo sa sobom.
Učenje novih navika korak po korak je baš to - učenje. I ako se bilo kad u životu opet nađem na nekom koraku tog ili sličnog p**a - znam da imam vještine kako si pomoći. I zato me tako veseli čuti od svojih klijentica onaj 'idemo dalje' umjesto 'morala bi opet krenuti'. Jer ni jedna naučena i stečena navika nije grand finale.
Ne zato što mislim da se uvijek moramo usavršavati već - kroz godine se mijenjamo. Različiti prioriteti u različitim fazama života. Nikad to ne prestaje. Učenje, znatiželja. Nismo projekt koji ima deadline. A baš to nije poziv za 'budem od sutra' već poziv da shvatimo koliko su malene odluke u svakodnevici važne. A ne baš ona jedna ultimativna nakon koje preokrećemo život, a ta nekako uvijek baš ide od sutra ili od ponedjeljka.

Male stvari. I magarci.

Sjećam se da su mi nekad žene na treningu znale reći 'ne želim se nabildati'. Već mi dugo to nitko nije rekao. Možda se promijenio taj moj krug žena, možda smo samo postale svjesnije koliko je zapravo teško izgraditi mišiće. Ne manifestiraju se ni od jednog jakog treninga ni od jednog proteinskog pudinga. I razmišljam koliko krhkost kao ideal ljepote šteti funkcionalnosti našeg tijela.

Sretna sam što sada ipak te mišiće više cijenimo. Shvaćamo njihovu funkciju i mimo estetike. Jake kosti su zapravo jaki mišići, stabilni zglobovi su opet jaki mišići, fina regulacija šećera u krvi su opet jaki mišići.

Nije da su sveti gral dugovječnosti, ali možda su najbliže tome što može biti.

Svake godine si u vrijeme svog rođendana objavim da mi je rođendan i bude neka slikica, neki tekst, čestitka da obilježim i proslavim godinu više. Ove godine sam nekako to preskočila. Ne zbog broja doduše.
Visilo se naglavačke, šetalo se, guštalo se, sunčalo se.
Jedan dan.
Ponekad prevrtim par starih objava ili fotki u galeriji i pomislim kako je dobro bilo. I uvijek se zabilježe ti najbolji i najsunčaniji trenuci. Ne fotkam ni migrene ni blatne i slinave dane a opet čini mi se da nikad u dvorani nitko nije pomislio da sam dobro kad nisam bila. Piše mi na čelu. Kojeg ne fotkam.

I mislim si koliko nas otvori društvene mreže, vidi koktele, more, palme i utegnuta tijela i pomisli kako se dobro živi. I dobro se živi. Dovoljno je da pogledamo svoje galerije i objave. I tamo uz 1075 fotki maca i peseka, sigurna sam da imamo još nešto na čemu zavidimo same sebi.

Sretan mi rođendan s 10 dana zakašnjenja 😅💪